Može li se dogoditi da zbog afera oko namještanja utakmica i problema sa sucima rukomet ostane na margini svjetskog sporta? Nažalost, odgovor je potvrdan, a tomu je posvjedočio i Gerhard Heiberg, član izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog odbora. Iako bi njegovu prijetnju da je lako moguće da se rukomet izbaci iz programa olimpijskih sportova već u Londonu 2012. trebalo prije shvatiti kao upozorenje nego kao prijetnju, činjenica je da još uvijek, unatoč javno objavljenim aferama, IHF ne čini previše kako bi se problem riješio.

Jasno, ne treba previše pojašnjavati što bi Hrvatska, koja na svim natjecanjima pretendira na medalju, izgubila jednom takvom odlukom, ali ipak se čini pretjeranim kad se rukomet karakterizira kao perjanica loptačkih sportova. Lino Červar je upravo takvu konstrukciju upotrijebio u razgovoru s novinarima Jutarnjeg lista: 'Rukomet je danas najatraktivniji sport s loptom. Smatram ga perjanicom loptačkih sportova i mislim da bi olimpijska obitelj puno izgubila odlaskom rukometa zbog njegove brzine i atraktivnosti.'

Budimo realni, rukomet je daleko od vodećeg sporta u bilo kojoj kategoriji, pa i, ako netko baš i inzistira, po aferama. Gledajući općenito, nogomet i košarka daleko su ispred, hokej na ledu vjerojatno je i dvostruko popularniji i tri puta brojniji s obzirom na brojnost profesionalnih igrača (amatere uopće nećemo spominjati), tenis i ragbi također, čak bi se usudili ustvrditi da je i kriket rasprostranjeniji i popularniji od rukometa. Financije i zarada, jasno, prate sve navedene sportove, baš kao i afere.

Kvalitetni rukomet se, realno, igra samo u Europi, i to u eventualno desetak država na Starom kontinentu. To što je Hrvatska u vrhu po kvaliteti ipak ne treba izjednačavati s popularnošću tog sporta u svijetu. Jednostavno rečeno, čak i Egipat i Tunis, koji su perjanice afričkog rukometa, nisu ni blizu europskoj kvaliteti, a znamo da bez kvalitete nema ni popularnosti. Upravo tome mogli smo svjedočiti na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj, kad su, tradicionalno, na natjecanju sudjelovale i reprezentacije koje bi s velikom razlikom izgubile i od malo boljeg srednjoškolskog tima iz Lijepe Naše, a kamoli ne od profesionalaca.

Dakle, u rješavanju općih problema treba biti i svjestan objektivnih dosega rukometa i njegove popularnosti. Razumljivo je da bi bila velika šteta izgubiti rukomet na Olimpijskim igrama, i to zbog nekoliko afera koje su minorne u odnosu na nogometne, košarkaške i nekih drugih tzv. velikih sportova, no ako je već upozorenje objavljeno, čudno je da se ništa ne događa u rješavanju problema.

Primjerice, danski suci su prvo prozvali Hrvatsku da im je pokušala namjestiti prostitutke, a onda su, nakon dva tjedna novinarskih istraživanja, povukli izrečeno. I nikome ništa! S kaznama izrečenim zbog lažnih izjava treba krenuti, a onda i rješavati afere s podmićivanjima sudaca i suparnika. A možda ne bi bilo loše krenuti i od vrha, IHF-a i EHF-a. Znamo odakle se čisti riba…