Je li moguće da je istinita teza koja se provlači u medijima da nogometaši zbog visokih plaća osjećaju toliko samozadovoljstvo da se više niti ne trude na travnjaku? Jer to je, ne budimo skromni na riječima, suludo
Hrvatski klubovi očito bi trebali dobiti malu lekciju kako se odnositi prema svojim nogometašima u trenucima kad si njihove zvjezdice daju malo previše oduška. Ronaldinho i Adriano, baš poput niza drugih istinskih zvijezdi, nisu se dugo zadržali u svojim klubovima kad su krenuli u noćne provode, dajući svojim nogometnim životima začine u vidu prostitutki i ogromnih količina alkohola.
Nije pritom samo u pitanju odnos prema igri i suigračima; u spomenutim slučajevima i Barceloni i Interu zasmetalo je što se ugled kluba srozavao svakog onog trenutka kad su navijači viđali fenomenalno plaćene nogometne superstarove kako se oblokavaju i teturajući napuštaju disko-barove u cik zore.
U Hrvatskoj je slika slična, ali je ton posve drugačiji. Klubovi službeno ne toleriraju noćne šetnje svojih igrača, no prešutno im dopuštaju nepodopštine, ali nemojmo zaboraviti i da redovito stanu uz igrača kad se u medijima prenese negodovanje navijača. Posljednji primjer nevjerojatnog ponašanja nogometaša je izlazak predobro plaćenog Florina Cernata i još nekog društva iz Hajduka na narodnjake u Zagrebu, i to nakon najblaže rečeno neuvjerljive igre u Čakovcu.
Jasno, nije u pitanju samo Hajduk, rade takve stvari i dinamovci i igrači drugih domaćih klubova, no nejasno je da se nakon svega u medijima provlači pitanje zašto se sve to događa, a da odgovora klubova - nema. Je li moguće da je samozadovoljstvo plaćom, statusom i mogućnostima dovelo do toga da se nogometaši u Lijepoj Našoj više ne zabrinjavaju zbog loše igre i rezultatskog neuspjeha, nego mrtvi-hladni nakon blamaže otiđu na cajke ili rock'n'roll koncert? I da klubovi i dalje šute!
Čini se da je u Hrvatskoj doista prevladalo mišljenje da se nogomet igra zbog nogometaša, a ne zbog navijača, te takvoj percepciji pridonose podjednako igrači svojim ponašanjem i klubovi svojom inercijom i šutnjom. Pa ako je već tako, zašto čelnici klubova ne propuštaju izreći jadikovke o tome da nema novca ni sponzora kad god se upale diktafoni i približe TV kamere. Jedno s drugim ipak ne ide!
Kad Barcin ili Interov poučak kako raditi s neodgovornim nogometašima prihvate i u HNL-u, tada će možda i javnost imati više simpatija prema kukanju klubova, a svakako će s tribina stizati manje zvižduka i uvreda igračima na travnjaku. Uostalom, za pretpostaviti je da će s prestankom tulumarenja i bolje igrati…
