'Donio sam najtežu odluku u mojoj karijeri, ali sretan sam i ponosan na sve što sam postigao. Zauvijek ću pamtiti sve one prekrasne trenutke koje sam doživio dok sam nosio sveti dres hrvatske reprezentacije. Ako je bilo onih koje sam svojim ponašanjem možda povrijedio, ovim putem im se ispričavam. Moje namjere nikad nisu bile loše, uvijek sam bio iskren prema svima i svim srcem disao za Hrvatsku i 'vatrene'. Ovom prilikom želim se zahvaliti svima koji su bili uz mene svih ovih trinaest godina i nekoliko dana, obitelji, prijateljima, ljudima u Hrvatskom nogometnom savezu, navijačima, novinarima...', objavio je prije nekoliko dana Ivan Rakitić (32) i potvrdio ono o čemu se već neko vrijeme potiho nagađalo - nakon punih 13 godina, popularni Raketa odlučio je reprezentaciji reći zbogom i umiroviti svoj 'kockasti dres':

'Jako je kompliciran trenutak, najteža i najkompliciranija odluka u cijeloj karijeri. Niti jedan igrač ne želi da dođe taj trenutak. Poslije 13 godina, 106 nastupa i pogotovo nakon svega proživljenog na Svjetskom prvenstvu u Rusiji odlučio sam da je došao savršen trenutak da svima zahvalim na ljubavi i svemu što smo proživjeli zajedno, kako su se odnosili prema meni od prvog dana. Jako mi je teško...'

U dresu hrvatske repezentacije postavio je dva rekorda koja će potrajati još godinama

Sigurno je kako je već neko vrijeme u njemu 'kuhalo', smetale su ga kritike koje su posljednjih nekoliko godina sve češće stizale iz 'nogometnog miljea', od izvora koji su uvijek ostajali anonimni, ali su 'tu negdje', uz samu vrhušku HNS-a i reprezentacije, dovoljno jaki da kroz medije i nogometni polusvijet plasiraju kojekakve 'provjerene informacije'. Još kad se tome pribroje sva događanja u i oko Barcelone, konstantna nagađanja o njegovu odlasku s Nou Campa u posljednje dvije godine... Nakupilo se toga, puno previše za Ivana Rakitića koji nije naučio biti 'na naslovnicama'.

A ti i takvi su redovito bez razloga znali 'očešati' baš Ivana Rakitića, kao da su ga iz nekog samo njima poznatog razloga željeli diskreditirati u javnosti i kod navijača u trenucima kad je 'preskočio' pokoje okupljanje reprezentacije ili odigrao lošiju partiju za Barcelonu. Srećom, nikad im to nije uspjelo, ali Rakitić je te napade teško proživljavao jer definitivno nije zaslužio da ga se na takav način proziva. I nikad im nije odgovorio, barem ne izravno, u javnosti. Možda je sad najbolje vrijeme da ih se i raskrinka jer ti su anonimusi zaboravili da u stvari prozivaju jednog od najboljih i najuspješnijih hrvatskih nogometaša u povijesti. Pa Ivan Rakitić je za reprezentaciju dao puno više nego mnogi prije njega.

Recimo samo kako je sa 106 odigranih utakmica u kockastome dresu Ivan Rakitić četvrti na vječnoj listi, ispred njega su Darijo Srna (134 utakmice), Luka Modrić (127) i Stipe Pletikosa (114). Od još uvijek aktivnih tu je Ivan Perišić s 90 utakmica za reprezentaciju...

Uz to je Rakitić s 15 zabijenih golova na devetom mjestu najboljih 'vatrenih' strijelaca u povijesti.

No, njegovim rekordima u dresu Hrvatske tu nije kraj jer Raketa je najmlađi strijelac u službenim utakmicama - prvijenac za 'vatrene' zabio je u svom drugom nastupu, bilo je to 12. rujna 2007. godine. Zabio je Andori, a tada je imao tek 19 godina, šest mjeseci i dva dana...

Još i veća čast, ali i obveza, je kapetanska traka. A Ivan Rakitić je godinama bio Hrvatski dokapetan. No, i tu je rekorder jer je najmlađi kapetan u povijesti hrvatske reprezentacije! Protiv Estonije 26. svibnja 2010. godine Rakitić je zaslužio čast da kao kapetan izvede suigrače na teren, sa samo 22 godine, dva mjeseca i 16 dana života.

Eto, bilo je to za početak, samo da one koji prebrzo zaboravljaju podsjetimo kakvog je reprezentacija nogometaša izgubila prije vremena...

Švicarac rođenjem, Hrvat u srcu i duši

A malo je nedostajalo da Ivan Rakitić nikad niti ne zaigra za Hrvatsku. Jer Raketa je rođen i odrastao u Švicarskoj te je slovio kao jedna od najvećih švicarskih nogometnih nada. Tih su ga godina tražili Juventus, Arsenal, Chelsea..., no on se kao želio dokazati u Švicarskoj, te je potpisao ugovor s Baselom.

'Moji roditelji Hrvatsku su napustili početkom rata 1991. i nikad se nisu vratili. Brat Dejan i ja rođeni smo u Švicarskoj, a Hrvatska koju smo poznavali bila je ona s TV-a i fotografija koje su nam roditelji pokazali', prisjetio se Rakitić svojih početaka za portal The Players Tribune i nastavio:

'Kad sam tek počeo igrati, da budem iskren, nisam nosio hrvatski dres. Nosio sam dres svoje druge domovine, Švicarske. Govorio sam ljudima da sam Švicarac. Uvijek je to izgledalo pomalo čudno. 'Švicarac? Ivan Rakitić?' No rođen sam i odrastao u Švicarskoj, išao sam tamo u školu, moji prijatelji su Švicarci... Bio sam stoga i jako ponosan što sam nosio dres Švicarske u mlađim kategorijama. No najveći dio mog srca ipak pripada Hrvatskoj. Uvijek je to bilo tako.'

Igrao je tako Rakitić za mlade selekcije Švicarske, ali mislima i srcem bio je uz Hrvatsku...

'Poslije jedne utakmice Švicarske i Španjolske do 17 godina, bilo je to 2004. godine, stigla je ponuda Chelseaja, ali ja sam bio prezadovoljan u Baselu. I samo sam tamo želio nastaviti karijeru...', prisjetio se svojedobno Rakitić koji je tih godina nastupao za mladu U-17 reprezentaciju Švicarske.

Bio je njihov najbolji igrač, kapetan, mislili su kako je baš on budućnost švicarskog nogometa i reprezentacije. No, Rakitić je već tada bio 'na radaru' Hrvatskog nogometnog saveza, intenzivno se pratio njegov razvoj te se samo čekala prava prilika kako bi ga se nagovorilo da zaigra za Hrvatsku. I onda se dogodio 'taj trenutak'. Bilo je to na Europskom U-17 prvenstvu u Italiji 2005. godine, tada je Ivan Rakitić prvi put zaigrao protiv Hrvatske. I izgubio, bilo je uvjerljivih 5:2 za 'male vatrene'.

'U mojoj smo obitelji uvijek pričali hrvatski, a sjećam se da sam se tog dana nekako drugačije osjećao slušajući hrvatsku himnu. Ma sve je bilo drugačije...', prisjetio se Rakitić i nastavio:

'Nakon utakmice sam dugo razgovarao s tadašnjim hrvatskim izbornikom Ivanom Gudeljom, pa potom i s Martinom Novoselcem. Tada su u stvari uspostavljeni prvi konkretni kontakti s ljudima iz HNS-a i nakon toga je sve postalo puno intenzivnije.'

Promašeni penal protiv Turske 2008. 'vratio' mu se točno desetljeće kasnije na SP-u u Rusiji

Tri godine kasnije, Ivan Rakitić je, za vrijeme mandata Slavena Bilića, debitirao za Hrvatsku. Bilo je to 8. rujna 2007. godine u Zagrebu protiv Estonije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine, a Hrvatska je slavila 2:0. Eduardo da Silva zabio je oba gola, a Ivan Rakitić je u 62. minuti zamijenio Niku Kranjčara.

'Što mogu reći o Slavenu Biliću? On je jedan od najvažnijih ljudi u mojoj karijeri. Ne samo kao trener, već i kao osoba. Drugačiji je. Poseban. On je čovjek za kojeg odmah želite zaigrati, sutra i opet, i opet, i opet... I uvijek će iz vas izvući ono najbolje. Pomislit ćete: 'Je*ote, ovaj čovjek će dati sve za mene.', prisjetio se Rakitić svoje odluke da odbaci švicarski dres i zaigra za Hrvatsku za portal The Players Tribune.

Prvi reprezentativni gol zabio je pet dana kasnije na gostovanju kod Andore (6:0), samo dvije minute nakon što je zamijenio baš Eduarda... Sve nakon toga je - povijest! Ivan Rakitić je vrlo brzo postao nezamjenjivi član prve momčadi 'vatrenih' te je u ovih 13 godina igrao na dva Svjetska prvenstva i tri Europska prvenstva.

Pa spomenimo još jedan rekord kojeg u reprezentaciji drži Ivan Rakitić. U trenutku kad je odlučio reći zbogom 'kockastom dresu' Raketa je igrač s najviše odigranih minuta na velikim natjecanjima! Na tri EP-a i dva SP-a odigrao je 20 utakmica i ukupno na terenu proveo 1856 minuta, 23 više od Luke Modrića... Uz sve to, Rakitić je za Hrvatsku na terenu proveo ukupno 8160 minuta, šesti je po ukupnoj minutaži među 'vatrenima'.

I jasno, bilo je tu svega, velikih i važnih pobjeda, tragičnih i katastrofalnih poraza, neviđene radosti, najveće tuge, nevjerojatne ljutnje...

Tko bi mogao zaboraviti poraz od Turaka na Prateru u Beču u četvrtfinalu EP-a 2008. godine. Ivan Rakitić sigurno ne jer je odigrao fantastičnu utakmicu, a onda (kao i Luka Modrić!) u lutriji jedanaesteraca promašio cijeli gol! Zbog toga je danima i tjednima bio u suzama...

Bio je to jedan od tragičnijih poraza naše reprezentacije, no i Rakitiću i Modriću - kao i hrvatskom nogometu općenito - sve se to vratilo točno desetljeće kasnije na SP-u u Rusiji. Pamtit će se oni ključni penali koje je Raketa tako hladnokrvno zabio protiv Danske u osmini finala i Rusije u četvrtfinalu Mundijala 2018. Bio je to definitivno vrhunac karijere Ivana Rakitića koji je već u prvim danima nakon SP-a u Rusiji počeo razmišljati o oproštaju od reprezentacije...

Afirmacija u Schalkeu, životni i igrački procvat u Sevilli

'Iskreno, mislio sam se tada oprostiti od reprezentacije. Pa to je bio idealan trenutak za mnoge od nas da se oprostimo. Drugi smo na svijetu i zbog toga je to bio idealan trenutak. I ja sam slično mislio, ali sam onda nakon dugog razmišljanja ipak prelomio da ostanem. Lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Na kraju je presudilo srce. Ono mi je reklo da nastavim dalje sa svojom Hrvatskom', objašnjavao je Ivan Rakitić nakon SP-a u Rusiji.

No, krenimo redom, jer Ivan Rakitić je karijeru gradio postupno, bez pompe se penjao stepenicu po stepenicu, do samog vrha. Jer stvarno je malo igrača koji se mogu pohvaliti tako uspješnom i bogatom karijerom.

Za Basel je odigrao dvije sezone, od 2005. do 2007. godine, ali je već s 19 godina jednostavno prerastao švicarsku momčad. U ljeto 2007. godine Basel ga je za pet milijuna eura prodao njemačkom Schalkeu. A 'rudari' iz Gelsenkirchena su tih godina bili u samom vrhu Bundeslige, jedna od najjačih momčadi.

Zaigrao je Rakitić tada uz Manuela Neuera koji je kao i on bio mlada nada, ali u momčadi su glavnu riječ vodile zvijezde poput Mesuta Özila, Kevina Kuranyja, Ze Roberta, Geralda Asamoaha, Jermainea Jonesa, Rafinhe, Halila Altıntopa, Jeffersona Farfana... U posljednjoj sezoni u dresu 'rudara' Rakitić je kao jedan od najvažnijih igrača 'rudara' igrao uz legendarnog Raula, stigli su i Mario Gavranović, Klaas-Jan Huntelaar, Julian Draxler...

No, u siječnju 2011. godine stiglo je vrijeme za rastanak, nakon 135 utakmica i 16 golova za 'rudare' Ivan Rakitić je iz tmurnog Gelsenkirchena preselio u sunčanu Španjolsku, u redove Seville.

I bio je to potez karijere jer u Andaluziji je Rakitić doslovno igrački procvjetao. Topli i sunčani jug Europe bio je baš ono što mu je trebalo, a tu je i upoznao ljubav svog života, suprugu Raquel.

Sevilla nije skrivala ambicije, u Španjolskoj je gotovo nemoguće konkurirati Real Madridu i Barceloni, ali vrijedi pokušati. Tako su na Sanchez Pizjuanu Rakitića dočekale možda još i veće zvijezde od onih uz koje je igrao u Schalkeu - bili su tu Luis Fabiano, Alvaro Negredo, Frederic Kanoute, Gary Medel, Diego Perotti, Martin Caceres, Jesus Navas, Julien Escude, Kevin Gameiro, Carlos Bacca...

U Sevilli je Ivan Rakitić doživio potpunu afirmaciju, igrao je u životnoj formi, bio je jedan od najboljih veznjaka u cijeloj ligi, a postao je i kapetan momčadi. U posljednjoj je sezoni u Andaluziji osvojio svoj prvi veliki trofej - UEFA Europsku ligu! No, tog ljeta 2014. godine Rakitić je nakon 149 utakmica i 34 gola u dresu Seville morao krenuti dalje.

Poziv koji je stigao jednostavno se ne odbija - onaj iz Barcelone. Velike Barcelone...

Sevilla je tada prodajom Ivana Rakitića zaradila samo 18 milijuna eura, dojam je kako su mogli 'iskamčiti' i koji milijun više, ali nisu željeli svom kapetanu - koji je u samo tri i pol sezone postao istinski heroj kluba i ljubimac navijača - raditi probleme. Rakitić je bio 'zaštitni znak' Seville, tu je bio kao doma, svoj na svome i gotovo sigurno nije razmišljao o odlasku. Ali, ne zove te Barcelona svaki dan, znali su to svi u Sevilli te su mu omogućili transfer života. A Raketa taj gospodski potez čelnicima Seville nije zaboravio...

U Barceloni ga je dočekala nevjerojatna postava, s njim je tog ljeta na Nou Camp 'sletio' Luis Suarez, Barca ga je Liverpoolu platila 81 milijun eura, a Rakitić je stigao kao zamjena za Cesca Fabregasa koji je otišao put Chelseaja. No, konkurencija u veznome redu 'katalonskog ponosa' bila je strašna. Ma, prestrašna. Andres Iniesta, Xavi, Rafinha, Busquets, pa prema naprijed Leo Messi, Neymar, Pedro... Da ne zaboravimo Danija Alvesa, Piquea, Mascherana...

Trener Luis Enrique jako je dobro znao što i koliko može Ivan Rakitić, odmah je dobio svoje mjesto u toj veličanstvenoj postavi Barcelone i punih je šest sezona bio nezamjenjiv kotačić u toj nogometnoj mašineriji.

S Barcelonom je Ivan Rakitić osvojio 13 trofeja, od toga čak četiri naslova prvaka Španjolske, četiri je puta osvojio Kup kralja, dva španjolska Superkupa, pa UEFA Super kup te FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo... Osvojio je i samo jednu Ligu prvaka, 2015. godine. Na Olimpijskom stadionu u Berlinu Barca je tada slavila 3:1 protiv Juventusa, a baš je Ivan Rakitić načeo 'staru damu'. Već u 4. minuti tog velikog finala probio je Raketa legendarnog Gigija Buffona te trasirao put do veličanstvene pobjede. Te 2015. godine Barca je uzela i UEFA Superkup te Svjetsko klupsko prvenstvo...

Znakovito ili ne, Barcelona je u njegovoj prvoj sezoni došla do tek druge trostruke krune u svojoj povijesti jer je te 2015. godine osvojila prvenstvo, kup i Ligu prvaka. A Ivan Rakitić je bio ključna figura te Barcelone, prepoznali su to svi te je izabran u najbolju momčad Lige prvaka te sezone, a u Hrvatskoj je Raketa proglašen nogometašem godine i sportašem godine!

Što uopće reći za karijeru u kojoj je odigrao šest sezona svojih najboljih nogometnih godina za Barcelonu, ukupno 310 utakmica i 36 golova. S tih 310 odigranih utakmica Rakitić je četvrti stranac s najvećim brojem nastupa u povijesti katalonskog kluba! Ispred njega su trojica Južnoamerikanaca - Argentinac Leo Messi, brazilski bek Dani Alves (391) i argentinski veznjak Javier Mascherano (334). A Raketa je tako postao europski nogometaš s najviše odigranih utakmica u 121 godini dugoj povijesti Barcelone jer je na 'vječnoj listi' prestigao bivšeg nizozemskog igrača Philipa Cocua.

Povratak u voljenu mu Sevillu

Pa ipak, svakoj ljubavi dođe kraj. Jasno je kako Ivan Rakitić nije nezamjenjiv, posebice u mega-momčadi kao što je to Barcelona. Pokušavali su ga čelnici 'katalonskog ponosa' u ljeto 2019. godine poslati u PSG kao dio velike razmjene igrača u kojoj su željeli vratiti Neymara na Nou Camp. Tu su započele i prve trzavice, Rakitić je posljednju sezonu bio u nemilosti klupskih struktura, a time i samog trenera koji je forsirao deset godina mlađeg Frenkija de Jonga (22).

Sve je to bio jasan znak kako je vrijeme da Ivan Rakitić nakon šest fantastičnih sezona na Nou Campu krene dalje. I nema velikog europskog kluba koji nije bio spreman platiti Barceloni, samo da se domognu Rakete. PSG je bio najuporniji, no stizale su ponude iz Italije, najglasniji su bili iz Juventusa i Intera, spominjala se Roma, pa su se u igru uključili engleski velikani poput Manchester Uniteda, Arsenala i Tottenhama...

Rakitić je nakon odlaska iz Barcelone progovorio i o odnosu s Leom Messijem i Luisom Suarezom, dvojicom igrača s kojima se navodno nikada nije najbolje slagao.

'S njima nikad nisam imao bliski prijateljski odnos, ali vjerujem da je to jako teško u grupi od 23 ili 24 igrača. Moji najbliskiji prijatelji bili su Andres Iniesta, Ter Stegen, Boateng i Junior Firpo', rekao je Rakitić i nastavio:

'Ali jako poštujem i Messija i Suareza, bili su mi suigrači šest godina i jako su važni igrači. Na terenu smo jako dobro funkcionirali i jako ih poštujem. Tijekom 'lockdowna' u vrijeme korone svi smo bili jako bliski, gotovo pa susjedi. Zahvalan sam im na tome kako su me tretirali tijekom godina.'

Na kraju krajeva Ivan Rakitić je imao samo jednu želju. Vratiti se u voljenu i dragu mu Sevillu. 'Akcija povratak' nije bila nimalo laka jer su u Barceloni odlučili kako ipak žele zaraditi na njegovom odlasku, tražio je predsjednik Josep Maria Bartomeu prvo 15 milijuna eura odštete, pa se 'smilovao' i spustio na 10 milijuna... Sve je to bilo previše za Sevillu, a Barca nije željela besplatno pojačati možebitnog konkurenta u borbi za naslov. Jasno je svima na Nou Campu kako Rakitić ima još najmanje dvije ili tri vrhunske sezone u nogama, ali na kraju su ga - zbog svega što je u prošlih šest sezona dao Barceloni - pustili za 'sitniš' i ispunili mu želju. Raketa se tako početkom rujna vratio u Sevillu u čijim redovima želi i završiti karijeru.

No, prije toga je morao objaviti najtežu vijest - da se s 32 godine oprašta od hrvatske reprezentacije. Puno je tu bilo emocija, jer ne može se samo tako zaboraviti i izbrisati 13 godina života, 106 utakmica, toliko lijepih uspomena...

Realno, i sam je Rakitić priznao kako je o povlačenju razmišljao još nakon SP-a u Rusiji. Tada su se umirovili Mario Mandžukić, Danijel Subašić i Vedran Ćorluka, malo je nedostajalo da tada ostanemo i bez Rakete. Pa ipak, odlučio je Rakitić da će odigrati još Euro 2020. godine, a onda razmisliti.

'Nakon SP-a u Rusiji sam razgovarao i sa svojom obitelji, sa svojom ženom i došao sam do odluke da želim nastaviti igrati za reprezentaciju', kazao je Ivan Rakitić u razgovoru za tportal i dometnuo:

'Moguće je da ovaj Euro bude moje zadnje veliko natjecanje s Hrvatskom. Budimo realni, to je sasvim jasno. Vidjet ćemo što i kako, prije svega kakve će ideje imati izbornik. Razmotrit ćemo što je najbolje, ne samo za mene nego i za cijelu reprezentaciju. Rekao sam da bih za mlade igrače dao sve što treba. Najvažnija je dobrobit Hrvatske, ostalo ćemo riješiti. Polako. Nije bitno što želim ja, nego što je najbolje za sve nas', razmišljao je Ivan Rakitić u lipnju ove godine.

A tada je svijetom već zavladao koronavirus, sport je stao, sva su natjecanja otkazana pa tako i nogometni Euro koji je 'prebačen' za ljeto 2021. godine. U međuvremenu je Rakitić napustio Barcelonu te odlučio posvetiti se Sevilli.

Pitajte Modrića ili Messija kako je lako igrati kad znaš da ti Rakitić 'čuva leđa'

Oproštaj od reprezentacije bio je neočekivan, šokirao je hrvatsku nogometnu javnost, no čini se kako je to u ovom trenutku najpravednija odluka za sve u i oko reprezentacije. I nitko Ivanu Rakitiću ništa ne može zamjeriti. Igrao je s toliko žara i emocija da je tijekom godina 'izgorio', ispraznio se i pošteno objavio da se povlači.

'Ljudi iz Hrvatske su posebni, kad sam s momčadi pred navijačima... poželiš da utakmica nikad ne završi! Kao da... ne znam... jednostavno želim zagrliti sve njih. Ne želiš otići, želiš svaki dan igrati pred njima', kazao je jednom Rakitić. I baš zato su ga navijači obožavali. No, bilo je s reprezentacijom i teških trenutaka, poraz od Turaka u Beču na Euru 2008. godine, pa poraz u finalu SP-a 2018. u Rusiji koji je još svježiji:

'Da, sjetim Rusije, finala Svjetskog prvenstva i kako smo izgubili tu utakmicu, što smo doživjeli, da ne pričam sad o detaljima. To mogu izdvojiti kao posebno bolan događaj u mojoj karijeri. Na koncu je zaključak uvijek isti: to je sport. Moramo dalje, još napredovati i izaći jači', objašnjavao je Rakitić.

No, putevi Ivana Rakitića i hrvatske reprezentacije sada se razilaze. Raketa će se posvetiti samo Sevilli, klubu i gradu koji toliko voli. Napokon će, u smiraj nogometne karijere moći potpuno uživati tamo gdje je upoznao ljubav svog života, ženu Raquel, tamo gdje se i namjerava skrasiti s obitelji po svršetku karijere. Rakitić, koji ima dvije kćeri, Althea je rođen 2013. godine, Adara 2016. godine. Znaju da je tata poznati nogometaš, ali...

>> Ivan Rakitić progovorio o svom statusu u Barceloni, a otkrio nam je kakav zaista ima odnos s Lionelom Messijem te hoće li igrati za Hrvatsku na Euru: Sve se zna, razgovarao sam s izbornikom Dalićem

'Ne mogu reći da ih pretjerano zanima niti da su posebno zagrijane. Znaju što ja radim, tko sam, sve to razumiju, ali nemaju osobit afinitet za nogomet, radije se igraju sa mnom u parku. Mnogo je im draže da se bacamo po toboganu ili nešto drugo nego nogomet. Sretne su kad ih vodim u školu i kad dođem po njih, to im je bitnije nego bilo što drugo', otkrio je Ivan Rakitić.

Za kraj, za one koji još uvijek dvoje kakva u je nogometnu veličinu izgubila hrvatske reprezentacija. Pitajte samo Luku Modrića ili Lea Messija kakav je osjećaj igrati kad znaš da ti Ivan Rakitić 'čuva leđa', a kako je kad ga nema na terenu. Modriću je Raketa 'asistirao' punih 13 godina u hrvatskoj reprezentaciji, a Messiju 'samo' šest, u nekoj tamo Barceloni. Mislite li da im neće nedostajati barem malo?