Taj izuzetno težak završni uspon počeo je sinoć, nešto prije deset sati navečer, s Južnog sedla (7920 m). Već nekoliko dana na njemu su se izmjenjivala najpoznatija penjačka imena pokušavajući krenuti prema vrhu, no od svih uspona se odustalo zbog jakog vjetra. Neki su se čak odlučili za riskantno 24-satno čekanje boljeg vremena na Južnom sedlu, koje može nanijeti nepopravljive posljedice ljudskom organizmu.

Jučer popodne sve je izgledalo kao da će se opet ponoviti. Cijeli dan puhao je snažan vjetar, no oko devet navečer brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h s naznakama daljnjeg smanjenja tijekom noći. Više desetaka stranih penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Sherpa odmah je krenulo na iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu na kojem je iz snijega i leda trebalo čupati prije postavljenu fiksnu užad, a na nekim mjestima postavljati i novu. U to društvo itekako su rado primljene Darija, Iris i naša trojica Sherpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Od šest pa do gotovo deset navečer Darija i Iris su se pripremale za polazak kontrolirajući svaku sitnicu, jer na tim visinama svaka neopreznost u pripremi opreme može biti kobna. Po još dosta jakom vjetru krenule su na prvu dionicu do tzv. Balkona, na visini od 8400 m. Tamo su došle za nešto više od četiri sata, a to znači da su na visini iznad 8000 m svladavale više od 100 visinskih metara na sat, što je fantastično brzo. Iako je na Južno sedlo došla bez pomoći umjetnog kisika iz boca, Darija se za daljnji put prema vrhu odlučila da ga ipak koristi, jer je -37 Celzijevih stupnjeva uz postojeći vjetar stvaralo hladnoću od oko -50 Celzijevih stupnjeva i najvjerojatnije bi na usponu zadobila ozbiljne ozebline, ako ne i smrzotine. Umjetni kisik pomaže pri disanju na tim visinama, no važnija mu je funkcija da stvara toplinu u organizmu.

Sljedećih pet i pol sati trebalo im je do Južnog vrha (8750 m) te još dva sata preko poznatog grebena i uz Hillaryeve stube do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak.

U Baznom logoru, naravno, cijelu noć nismo spavali, radiostanica je bila stalno otvorena, a zahvaljujući Lani, kojoj zbog njezinih liječničkih intervencija nijedna ekspedicija više ništa ne smije odbiti, dobila je najjači radio na Logoru 2 te smo imali najkvalitetniju vezu i znali u svakom trenutku što se na planini događa.

Oko pola devet otišli smo na pola puta do Gorak Shepa, odakle se vidi vršna piramida Mount Everesta i otkuda je moguća izravna veza našim walkie-talkiejem s vrhom. U 09:40 čuo se usklik veselja: 'Na vrhu smo!' Našoj sreći nije bilo kraja; zazveckali su lonci koje smo uzeli iz Baznog logora da cijelom događaju damo i zvučnu kulisu, a to smo preko radiostanice prenijeli i na vrh, odakle su se čuli usklici veselja Darije i Iris. Razgovor između nas, Darije i Iris trajao je desetak minuta, a njihovi glasovi zvučali su tako mirno i bez teškog disanja kao da se nalaze na Sljemenu, a ne na Mount Everestu.

Nakon 45 minuta boravka i slikanja na vrhu, djevojke su oko 10:25 krenule na još teži dio puta od uspona, na višesatno spuštanje, i trenutačno se nalaze na Balkonu, prošle su najveće teškoće i trebale bi biti za sat vremena na Južnom sedlu, gdje će i prenoćiti. Ako bude snage, putem satelitskog telefona poslat će i MMS slike s vrha; mogle su to napraviti i gore, no savjetovali smo im da to ne rade, jer bi za slanje trebale skidati vanjske rukavice.

Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene ove godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u povijesti koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta. U Logoru 3 od podneva borave Vedrana, Ena i Milena, dobro se osjećaju i jedva čekaju da sutra krenu na Južno sedlo i s dva razmaka slijede put prve skupine na vrh svijeta.

Bravo Darija i Iris!!!!!

p.s. 14:50: Upravo saznajemo da je jednom penjaču koji je kolabrirao ispod Balkona Darija Bostjančić, inače medicinska sestra, dala injekciju Dexametazona i da ga sada nose u Logor 4 na Južnom sedlu pa će nešto kasniti do tog mjesta.