Nakon spektakularnog dočeka u Zagrebu, Šipić je otišao u rodni Split gdje su ga u intimnijoj atmosferi dočekali obitelj i prijatelji. Službenog dočeka za njega i sugrađanina mu Matea Maraša nije bilo iz protokolarnih razloga, ali je Šipić sa svojima ipak proslavio medalju.

'Zadnjih par godina smo mi svjesni da smo dobri. No, rukomet je sada u takvoj situaciji da jedina ekipa koja iskače je Danska. Da se turnir ponovi deset puta, oni bi deset puta bili prvi. Svi ostali su nekom jednakom košu gdje svi sve mogu pobijediti. No, znali smo da mi to možemo ići do kraja. Imali smo još veću želju za uspjehom jer smo Olimpijske igre odradili katastrofa i nekako svi mediji su bili negativno nastrojeni. Znali smo da to nije bila realna slika i da možemo više. Zbog toga smo imali još veći motiv, da to pokažemo i dokažemo. Pogotovo jer se igralo u Hrvatskoj', rekao je Šipić za Dalmacija danas.

'Htjeli smo dokazati i sebi i drugima da mi to možemo i da dokažemo da smo to u stanju napraviti. Pokretale su nas i prepune tribine. Kada vidiš koliko je ljudima stalo i koliko ljudi uveseljavaš, želiš pobijediti u svakoj sljedećoj utakmici, da se to ponavlja. Motivirala nas je i borba za medalju, kao i, na kraju krajeva, onaj doček koji smo doživjeli u Zagrebu', dodao je Šipić.

Šipić igra za švicarsku Kriens-Luzern, a rekao je kako se nada da će u svibnju u Splitu proslaviti titulu prvaka Hrvatske s Hajdukom.

'Iskreno, očekujem da ću direktoru u Švicarskoj u svibnju reći da me nema za vikend da mogu letjeti u Split i proslaviti titulu', rekao je Šipić.