Tek petnaestak tisuća navijača pohodilo je najveći srpski stadion kako bi svjedočilo prvom velikom sudaru kvalifikacija u eri Siniše Mihajlovića. Jasno, kada u skupini imate standardno odlične Hrvate te jednu od najpotentnijih selekcija Europe u ovom trenutku, Belgiju, onda su domaći bodovi u utakmicama s direktnim konkurentima imperativ. Međutim, Mihajlović se proteklog tjedna nije zabavljao isključivo taktikom i načinom kako nadmudriti Marca Wilmotsa. Štoviše, mnogo više se pričalo o atmosferi i podršci, koja evidentno počesto izostaje kada Srbija igra u svojoj prijestolnici. Ovoga puta nije bilo fućkanja protivničkoj himnoj, ali zato je već na početku drugog poluvremena publika pokazala što misli o igri Mihinih izabranika. Ovoga puta Mihajlović nije imao kada razmišljati o tome. Mnogo važnije za izbornika Srba jest ono što se događalo na terenu, a to nije nimalo lijepo za naše susjede i direktne konkurente u borbi za Brazil.

Naime, Srbija je dobro startala, nametnula svoj ritam i apsolutno dominirala u prvih pola sata igre, dok su Belgijci na prvi pogled djelovali ne pretjerano organizirano i pomalo bezidejno. Srbija je redala šanse, imala i stativu, a onda je dočekao hladan tuš i promijenio tok utakmice. Igrala se 34. minuta utakmice kada je Benteke pogodio za 0-1 i Crvenim Vragovima ispisao recept za nastavak utakmice.

Prepustili su velikodušno gosti loptu svojim domaćinima, kojima je očito nedostajalo zrelosti i iskustva. Krenuli su u drugom poluvremenu ofenzivno, potpuno se otvorili, narodski rečeno grlom u jagode, i završili kako se obično tako i završi. Ekipa poput Wilmotsove nije propustila iskoristiti ogromni prostor koji se otvarao po bokovima, kontranapadima su uništavali domaće, dokrajčivši ih s još dva gola (De Brujin, Miralles).

'Igrom iz prvog poluvremena, uvjeren sam da možemo pobijediti apsolutno svakoga. Ali ako igramo kao u drugom poluvremenu, onda možemo i izgubiti od apsolutno svakoga. To je normalno, mi smo mlada ekipa i oscilacije su normalne', poručuje Mihajlović nakon utakmice, aludirajući usput na to da su za ovakav rasplet krivi najiskusniji igrači:

'Jako me nervira to što su stariji igrači, kada je trebalo stati na loptu, smiriti igru, bili prvi koji su se zaletavali. Tu prvenstveno mislim na naše bočne igrače, Aleksandra Kolarova i Branislava Ivanovića. Tu smo izgubili utakmicu.'

Srbi su kraj susreta dočekali smrknutih lica i uz zvižduke publike, čiji se manji dio navodno pokušao poslije utakmice i obračunati s nekim igračima, a Belgijci su razvukli osmijeh od uha do uha. Tri boda u Beogradu su velika stvar, možda znače i izbacivanje jednog konkurenta iz igre, ali i prednost nad Hrvatskom, čije će utakmice sa Srbijom, konstatirao je to i Igor Štimac, imati potpuno drugačiji karakter.

'Moram priznati da smo u prvih dvadeset minuta utakmice imali sreće, djelovali smo loše i nepovezano, i Srbi su imali par odličnih prilika. Međutim, kasnije smo popravili komunikaciju u momčadi i polako preuzimali konce, što je rezultiralo sigurnom pobjedom. Normalno da smo zadovoljni, ali nema vremena za veselje, utakmica sa Škotskom jednako je važna,' zakljućuje Wilmots.

Upravo bi ta utakmica nakon poraza Škotske u Walesu mogla Otočane izbaciti iz igre, a eventualni kiks Srbije u Skopju vjerojatno bi bio korak prema mrtvoj utrci Hrvatske i Belgije za pole position.