U Splitu su ljuti na sam spomen HNS-a koji je ponovno odrapio Hajduk novčanom kaznom, a i dalje ustraje da reprezentacija igra u Zagrebu. S jedne strane, 'bili' u mnogočemu imaju pravo, no svaka medalja ima lice i naličje
Split se buni, Zagreb se inati? Treba li tako protumačiti najnovija nogometna zbivanja vezana uz Hajduk i Split s jedne strane te Dinamo, Zagreb i HNS s druge? Činjenice su sljedeće: Hajduk je opet dobio po džepu od HNS-a zbog rasističkog transparenta 'White Boys', a i odbacio je prigovor 'bilih' koji su se žalili na 'otimačinu' svog kadeta Marka Grgića koji je potpisao za Dinamo. Usto, HNS već godinama tretira Split maćehinski s obzirom na reprezentaciju. To je jedna strana medalje.
Druga je ona koju forsiraju čelni ljudi Hajduka, splitski navijači i regionalni nogometni čelnici. Dok iz kancelarija Hajduka malo bi, a malo ne bi reprezentaciju, Torcida uvredama dočekuje čelnike HNS-a i izrijekom odbija stati uz Bilić boyse. Nažalost, uvredljivi transparent Poljud je dočekao velikim pljeskom, a je li to u redu ili nije, neka javnost prosudi sama. Činjenica je da se Splitu više od desetljeća nije igrao nijedan iole važniji susret A reprezentacije.
U cijelu priču je uvučen i Zdravko Mamić, premda sumnjamo da on ima previše veze s donošenjem odluke gdje će reprezentacija igrati. A i kazna zbog rasističkog transparenta teško da dolazi na intervenciju iz Maksimirske 128, pogotovo s obzirom na to da je i Nyon već kažnjavao Hajduk zbog istog slučaja. To što gura Sammira pod Bilićeve skute, to je njegovo pravo, baš kao što je pravo Slavena Bilića da Brazilca ne pozove pod nacionalnu zastavu.
Priča oko Marka Grgića, kadetskog reprezentativca Hrvatske, malo je kompliciranija i ne može se sagledavati samo kroz prizmu toga da je netko nekome nekoga ukrao. Uostalom, Hajduku već godinama netko krade igrače, u priči nije samo Dinamo, nego i francuski i portugalski klubovi. Ivan Perišić samo je jedan od on 'ukradenih'! Na Poljudu bi možda mogli razmisliti ne griješe li i oni negdje sa svim tim klincima-bjeguncima.
Na kraju, nekako svi zaboravljaju da su i Slaven Bilić i njegovi pomoćnici iz reprezentacije, a onda i sami igrači puno puta dosad inzistirali na tome da igraju u Maksimiru, a ne u Osijeku, Rijeci ili Splitu. Nije to u redu, u to nema nikakve sumnje, no činjenica je da je inicijativa o ostanku u Zagrebu stigla baš iz reprezentacije. HNS je amenovao želju vodstva reprezentacije i to je posve logično, premda ne i poželjno. To što sad Bilić poziva na odražavanje utakmica na Poljudu, neki u Splitu smatraju licemjernim jer su ranije izrečeni argumenti jednostavno neoborivi.
Sve to ne znači da je Hajduk u krivu, no ipak nam se čini malo previše da predsjednik Hajduka makar figurativno prijeti istupanjem iz lige ('neka igraju samo u svom Zagrebačkom nogometnom savezu'). Zagrebački Maksimir doista ne smije postati hrvatski Wembley i šteta je da i ostali gradovi sa stadionima većim od 10.000 ljudi ne mogu ugostiti i najjače svjetske reprezentacije koje gostuju u Hrvatskoj.