Ženski odbojkaški klub Vukovar bez sumnje je klub s najvećom sportskom težinom u gradu. Bogatu tradiciju počele su graditi današnje bake koje su se u klubu okupile 1962. i sedam godina kasnije tadašnji Vupik ulazi u prvu jugoslavensku ligu. Uz zagrebačku Mladost i Rijeku bile su najjači hrvatski klub, a od Rijeke su izgubile i finale Kupa 1978. godine.

Stabilnog prvoligaša, kao i sve ostalo u gradu, raznio je rat. Na scenu se vraćaju 1998. i nakon prve sezone ulaze u prvoligaško društvo. 2004. donosi krizu, ispadanje iz lige i plansko pomlađivanje momčadi. Za dvije godine vratile su se u elitu i krenuo je strelovit uzlet.

'Krenula su finala u prvenstvu i kupu s Rijekom koja je tada bila klasa za sebe u državi. Imale su najbolju momčad i zasluženo nas svladale u dvije finalne serije lige, no u Kupu smo im uzeli dva trofeja. U Zagreb je 2010. dva dana zaredom išao navijački autobus iz Vukovara i osvojile smo prvi trofej u povijesti. Godinu poslije i drugi, i to na njihovom terenu. U to vrijeme su nam ljudi padali s tribine od gužve u dvorani', kaže trener sastava Tonko Sabljić.

Kapetanica ekipe je Osječanka Dunja Novalić. Sedma sezona u klubu donijela joj je probleme s ramenom, no tek joj je 26 godina. Otkriva kako je klub nakon polufinala doigravanja prošle sezone smanjio ambicije.

'Otišle su nam tri važne igračice i ove godine smo u borbi za ostanak. Iz Zagreba se vratila iskusna Vukovarka Ivana Troha nakon duge pauze i pomaže na poziciji tehničarke. Imamo u prva tri kola vrijednu pobjedu iz Rovinja i pred nama je gostovanje u Poreču. Ako i njih dobijemo, imamo velike izglede za ostanak. Prvo trebamo izboriti taj cilj pa vidjeti što ćemo dalje, ali ja želim ovdje ostati. Vukovar smatram svojim klubom', kaže klupska kapetanica s desetkom na leđima koja svaki dan putuje do Osijeka i nazad.

Velik dio budžeta kluba odlazi na putne troškove, od sporta pristojno može živjeti samo nekoliko cura iz ekipe. Sve su Slavonke i skoro sve mlađe od 25 godina. Perspektiva je evidentna, ali vremena su gruba. Novca za sport sve je manje i klubovi sve teže dišu. A prije šest godina izbornik je želio pola Vukovara.

'Došli su kod nas i pozvali nas četiri u ekipu. Sve smo odbile. Ne pitajte zašto. Razlozi? Ajmo reći da su privatni...', govori Novalić koja je prošla sve omladinske selekcije Hrvatske i bila najbolja igračica sveučilišnog prvenstva dvije godine u nizu.

Klub je u tom razdoblju ipak dao tri hrvatske reprezentativke, od toga posljednju Aleksandru Savić koja je još uvijek u klubu. Dobri duh kluba je i Saša za sve Banovak koji podsjeća na europske izlete Vukovarki.

'Malo prije rata je bio jedan uspješan nastup u CEV kupu, a od samostalnosti klub ima tri nastupa. U Interligi smo prije pet godina bili oko sredine poretka, a 2008. smo u Challenge kupu nakon pobjede u Sarajevu ispali od kasnijih finalistica Panathinaikosa. To je bila najbolja atmosfera koju sam ikad doživio. 300 Grka skakalo je cijelu utakmicu i nosilo svoje. Osim te utakmice najbolje atmosfere imali smo doma. I dalje imamo oko 200 ljudi na utakmicama, ali u zlatno doba bilo ih je i preko 500 (školska dvorana ima 400 sjedećih mjesta) i nadamo se da će tako biti opet', završava multifunkcionalni odbojkaški radnik Banovak.

S veseljem se prisjećaju vezanog gostovanja u Austriji i Poljskoj. I tamo su išle autobusima i nisu se žalile. Vole svoj posao i odlična su ekipa, ali za popunjavanje redova i novi uzlet trebat će novac. Ne milijuni, skroman su svijet, ali za pravi rezultat uvijek su neophodni i donekle adekvatni uvjeti. Dva Kupa već su osvojile, gotovo deset godina bile su najuspješniji gradski kolektiv. Pomoć svakako zaslužuju.