eIgrači je, međutim, tretiraju kao majku. Najviše je vole zbog karaktera i humanog tretmana svih u reprezentaciji. Dorschnerova je, ustvari, jako blaga i povučena osoba. Ne pristaje na intervjue i ako je, kako se dogodilo ovih dana kolegi s BBC-ja, neki novinar zamoli za izjavu, ona samo bježi od mikrofona.

Rođena je u Njemačkoj, od oca Nijemca i majke Čehinje, a u Španjolsku je došla u pubertetu. Godine 1982. je napustila posao stjuardese i počela je raditi kao prevoditeljica za Španjolsku federaciju nogometa s obzirom na to da, osim španjolskog, odlično govori njemački, engleski, francuski i češki jezik.

Kada je umirovljen legendarni delegat španjolske reprezentacije Julian del Amo, ponuđeno joj je to mjesto i bila je na Prvenstvu 2002, kada je trener bio Camacho, a s reprezentacijom je putovala u SAD (1994) i Francusku (1998) kao tajnica reprezentacije.

Svi su njome oduševljeni, odlična je organizatorica i sva se komunikacija između španjolske nogometne vrste, Uefe, a sad Fife, obavlja preko nje.

Nije jedina žena reprezentacije. S njom je i Paloma Antoranz iz odnosa s javnošću. No Silvijin zagrljaj kada se igrači vraćaju na klupu ili kada se vraćaju u svlačionicu nitko ne može zamijeniti.

Svjesna je da je u tom muškom okruženju čudno gledaju i poprilično muškom monopoliziranom svijetu, ali ona kaže da se osjeća jako opušteno i ugodno te da jako voli svoj posao. Ah, da: savršeno dobro poznaje nogomet.