Suci u sportu su uvijek bili prvi na udaru. Svaka slučajna pogreška tretirala se kao namjerna, svaka kriva riječ interpretirala se kao neprijateljstvo i mržnja. S obzirom na posljednja događanja u nogometu, tenisu i rukometu, stvari se nimalo nisu promijenile
Dinamo i Hajduk ušli su u javne rasprave o tome tko kontrolira suce, tko reketari hrvatski nogomet i tko će u konačnici kome više i bolje smjestiti. Spominju se imena, nedosuđeni i krivo dosuđeni kazneni udarci, naglašavaju se previdi i na velikim TV plazmama secira se nečije suđenje. Kao da nikoga nije briga što o svemu tome misle navijači, kao da nitko ne shvaća da se subjektivnim pristupom problemu ruši ionako malo preostalog ugleda hrvatskog klupskog nogometa. Svi razumijemo vrijednost pobjede, svi smo, uostalom, navijači nekog kluba, no s obzirom da su trzavice između Maksimira i Poljuda već krenule, možemo samo zamisliti kako će sve to završiti. Daleko je još kraj prvenstva!
I svjetski rukomet dobro je potresen zbog sudaca. Veliki klubovi su optuženi za mito, neki od najpoznatijih rukometnih sudaca današnjice uhvaćeni su s rukama u vreći. To što trag vodi do Hrvatske nije ništa što bi nas iznenadilo. U proteklih 10-ak godina ne jednom se pričalo o kupovini stranih sudaca, a suđenja u nekim utakmicama u Ligi prvaka u kojima su sudjelovali i hrvatski klubovi bila su tragikomična. Hoće li se sve završiti na njemačkim rukometnim gigantima ili će po prstima dobiti i ostali, tek treba vidjeti, no znakovito je što je u Hrvatskoj u cijeli slučaj ušao i USKOK.
Na kraju, i Ivan Ljubičić je osjetio kako to izgleda kad ti elektronski sudac dosudi - krivo. Andy Murray je na kraju odnio pobjedu, ali je pošteno priznao da je šteta počinjena. Ljubičiću je inženjer koji upravlja elektroničkim prikazom sporne situacije na display pustio krivu loptu i meč je začas otišao na stranu Škota. Eto, i to se događa, rijetko, ali se ipak događa.
Sve u svemu, suci su ponovno na tapetu. Nitko o njima ne razmišlja kao o ljudima od krvi i mesa, sklonima porocima i pritiscima, nego se napadaju i onda kad za to ima razloga i kad nema. Domaći nogometni suci predmet su rasprave već desetljećima, no i dalje sude, katkad griješe, a katkad savršeno obave posao. Ovisno iz čijeg se kuta gleda - pobjednika ili poraženog. Stoga priča o stranim sucima za finale kupa između Hajduka i Dinama može i ne mora biti priča za malu djecu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se rasplesti taj gordijski čvor.