Darijo Srna je simbol Šahtara i noćas je čvrsto zakoračio u besmrtnost kluba iz Donjecka i ukrajinskog nogometa uopće. Vođa na terenu, duša zabave izvan njega, neumoran trkač, kvalitetan asistent, opasan iz prekida - pravi kapetan
Najpopularniji nogometni internetski portal na kontinentu, Goal.com, u svoj izvještaj s istanbulskog finala uključio je i ocjene igrača, uz prilično opširno objašnjenje.
Najbolji kod poraženog Werdera bio je peruanski napadač Pizzaro, koji je zaslužio ocjenu 7, dok su pola ocjene manje dobili vratar Wiese, braniči Fritz i Naldo te veznjak Özil. Osim vratara Pjatova (5,5) te Fernandinha i Rata (6,5), nijedan igrač u pobjedničkim redovima nije dobio ocjenu manju od sedam.
Ipak, najviše na terenu, izvrsnih 7,5, zaslužili su samo Ilsinho i Darijo Srna. Uz ocjenu Brazilcu stoji da je u prvom poluvremenu sjajno dirigirao igrom narančastih, dok je u drugom poluvremenu zbog umora njegova igra izgubila sjaj.
'Hrvatski kapetan uživao je u svojoj igri punoj energije, koja ga je često dovodila u protivničku polovicu. Pada previše dramatično, ali ukupno gledano, odigrao je vrlo dobro', opis je Srnine igre.
U prvom dijelu Metkovčanin je fokus stavio na zatvaranje prilaza vlastitom golu, dok je većina opasnosti dolazila preko lijeve strane Šahtarovog napada. U drugom dijelu brazilski kvintet u napadu izgubio je snagu i Srna je spremno uskočio u ulogu kreatora. Donosio je loptu pred protivnički šesnaesterac, nepogrešivo distribuirao dijagonale na lijevu stranu, inteligentnim loptama gurao u prilike igrača ispred sebe, ubacivao, jednom i pucao. Kada je tijekom produžetaka veći dio igrača igrao 'na rezervi' Srna je nastavio mljeti i u 116. minuti u paralelnom sprintu napravio pritisak na čitavu obranu Nijemaca.
Žuti karton je dobio zbog naguravanja koje je sam inicirao, dječje bolesti koju očito nikada neće prerasti. Ipak, Srna u ovoj zreloj fazi karijere zna izabrati trenutak kada smije reagirati, a kada ne. U suprotnom ne bi odigrao svih 17 utakmica na putu Šahtarovog europskog trijumfa. Ostao je na jednom golu, u prvom susretu protiv zagrebačkog Dinama, no scena iz Istanbula pratit će ga cijeli život. Umotan u zastavu, s dječačkim osmijehom na licu, podigao je trofej i postigao ono o čemu i neki od najvećih igrača svijeta mogu samo sanjati.
