Giorgio Chiellini jedan je od rijetkih koji mogu računati na mjesto u prvih 11 Italije. Premda je košarka njegova prva ljubav, ne može se požaliti na to kako mu je ispala nogometna karijera...
Premda ga ponekad tako doživljavaju, Giorgio Chiellini je sve, samo ne zloban. Uvijek otvoren i pristojan, nakon predzadnjeg kola ovosezonske Serie A se u TV prijenosu ispričao Miralemu Pjaniću za udaranje laktom u žaru borbe. Zaslužio je kaznu od tri utakmice nakon incidenta, ali svi novinari koji prate reprezentaciju mogu posvjedočiti o njegovoj blagoj naravi.
Chiellinijev otac bio je ortoped, a majka menadžerica – zbog nje je počeo navijati za Milan. Živjeli su u Livornu, koji je tada imao dva košarkaška kluba u prvoj ligi, pa je mladi Chiellini sanjao o košarkaškoj karijeri. Do danas navija za Lakerse, ali njegovih 187 centimetara visine nije bilo dovoljno da bi privukao pažnju među obručima.
Livorno je grad Armanda Picchija, legendarnog libera 'Grande' Intera iz 1960-ih, koji je prerano umro u svojim tridesetima. U četiri godine koje je proveo u Livornu, Chiellini je svoje domaće nastupe igrao na stadionu nazvanom po Picchiju. Napredovao je od mlađih kategorija do prve ekipe i tijekom zadnje sezone u klubu, 2003./04., njegov ga je tadašnji trener Walter Mazzarri opisao kao univerzalnog igrača kakvog bi svaki trener poželio u momčadi, izvanzemaljca koji sam može pokrivati trojicu suparničkih igrača. Uslijedio je poziv iz Juventusa, u kojem se ustalio nakon sezone posudbe u Fiorentini.
Chiellini je čovjek širokih interesa. Završio je studij ekonomije i u suradnji s novinarom napisao biografiju svog idola, Gaetana Sciree – velikog talijanskog i Juventusovog braniča iz 1970-ih i 1980-ih. Može igrati u zadnjoj liniji od tri ili četiri čovjeka, kao stoper ili lijevi bek. U igri udara i prima udarce. Do sada je četiri puta lomio nos i voli se šaliti kako se nada da će taj dio anatomije njegova djeca naslijediti od njegove zaručnice. Svadba je nakon Svjetskog prvenstva.
U studenom 2004. prvi je put zaigrao za reprezentaciju. Marcelo Lippi je mladom igraču pružio priliku za debi, ali ga nije vodio na Svjetsko prvenstvo 2006. Umjesto toga nastupao je za reprezentaciju do 21 godine, koju je vodio Claudio Gentile. Premda je mogao igrati lijevog beka, standardni prvotimac reprezentacije je postao kao stoper, nakon što se Fabio Cannavaro ozlijedio uoči Eura 2008. Od tada je skupio 67 nastupa i četiri gola.
Prandeli je prema Chielliniju uvijek bio blagonaklon. Premda ga je, prema pravilima koje je postavio za igrače, mogao kazniti zbog udaranja Pjanića, odlučio je to ne napraviti. Olakotna okolnost je bila što se odmah ispričao i što se nije radilo o pretjerano važnoj utakmici – ali, prije svega, Talijani nisu skloni riskirati da im zbog viška idealizma strada rezultat na Svjetskom prvenstvu...
