Izbornik Željko Babić možda je prije dva dana optimstično najavljivao pohod na olimpijsko zlato u Riju, no prema onome što smo vidjeli protiv Norveške u nedjelju, Hrvatska trenutno nema igru za takav podvig. Jedna je velika razlika između ove pomlađene izabrane vrste i prethodne generacije: igra u obrani.

Možda Slavko Goluža nije bio najomiljeniji izbornik, ali u njegovom mandatu naša se obrana još držala i bila zaslužna za pobjede protiv reprezentacija poput Norveške pa i nekih puno boljih. Odrekao se Slavko čarolije Ivana Balića, ali obrana je funkcionirala i pobjede su se nastavile. Tada je postalo jasno da više nemamo izvanserijske majstore koji mogu svojim potezima u napadu donositi pobjede i da je obrana jedina nada za ostvarivanje velikog rezultata. Sada je to još jasnije.

Hrvatska je na svim velikim prvenstvima posljednjih godina osvajala medalje ili bila blizu, no ovaj put prijeti opasnost da naši ostanu jako daleko. Sasvim je jasno zašto se dogodio neočekivani poraz protiv Norveške. Nisu krivi golmani koji nisu ništa obranili u drugom poluvremenu, već igra kompletne defanzive koja je Norvežanima dopustila da rade što žele.

Previše dekoncentracije, previše nepotrebnih isključenja, previše taktičkih pogrešaka. Tako se ne može biti ni u krugu srednje dobrih rukometnih reprezentacija Europe, a kamoli pucati na vrh. Željko Babić nema mnogo vremena da nešto promijeni, ali valjda mu je barem jasno: ako hrvatska obrana ne proradi, naši će se do kraja tjedna sigurno oprostiti od borbe za medalju...