Za sve je kriv Luis van Gaal. On je promjenom formacije minimalizirao objektive manjkavosti, prije svega u neiskustvu zadnje linije, ali i brojčano nadmašio Španjolce tamo gdje su najjači, u veznom redu
Neosporno veliki trener drugi put vodi Nizozemsku. Iz ove perspektive svi su zaboravili onaj neuspješni period 2000 - 2002. kad je Nizozemska pod ravnanjem istog ovog čovjeka ostala kratka za odlazak na SP u Japanu i Koreji. Van Gaal je svaki put, osim tada, svoj posao uspješno radio, tim dizao za klasu ili dvije više. Bez obzira kako završavao svoje epizode, u tim sredinama na kraju je uvijek bivao pobjednik.
Njegova reprezentacija sinoć je rezultatski ponizila aktualnog prvaka svijeta i Europe, te nakon samo jedne utakmice napravila potpunu promjenu paradigme, stanja stvari u skupini B. Možda na kraju Španjolska, što je vrlo vjerovatno, prođe u naredni krug, na kraju i obrani naslov prvaka Svijeta, no ova utakmica ostat će za sva vremena. Ponajviše, naravno, zaslugom čovjeka kojeg sam istaknuo u prvoj rečenici.
Van Gaal je, preuzevši polupani brod od Bert van Marwijka, shvatio da Nizozemska ima šansu samo u potpunom pomlađivanju, a bolje rečeno u totalnoj inventuri svih raspoloživih snaga. Nakon mukotrpnog procesa u trajanju od dvije godine, velikoga broja isprobanih igrača, na Mundijal je odveo jako pomlađen tim, znajući da to možda nije najbolje što oni imaju, ali je sigurno najzdravije.
Pripremajući ovo prvenstvo logično je naglasak stavio na prvu utakmicu, na najjačeg protivnika i iz šešira, ili bolje rečeno svog kožnog rokovnika, izvukao formaciju 5-3-2. Brojčano ojačana, problematična i pomlađena defanziva, a ispred dvojac Robben i van Persie u slobodnim ulogama. Bar to izgleda slobodno nekome tko gleda utakmicu površno, ali u toj kakofoniji kretanja pažljivo se može iščitati izbornikova zakonitost rotiranja, te traženje prostora i lopte. Odluka za promjenu formacije i instaliranje baš ove za prvu utakmicu protiv Španjolske vjerojatno ima temelja i u raspletu prve utakmice prošlog Eura kad je baš Prandelli sa sličnim sistemom i igrom brojki izvukao odličan remi. LVG je zbrojio dva i dva i forsirao u pripremnom razdoblju uigravanje ove formacije.
Večeras nije počelo dobro, ali su problemi potpuno logični. Neiskusna zadnja linija, u kojoj samo Vlaar ima iskustva igranja na velikom natjecanju, pod dojmom prve utakmice imala je problema u predaji lopte i traženju slobodnih pas opcija. Neiskustvo De Vrija ili umješnost Coste donijelo je Španjolskoj vodstvo. Na početku akcije Xavi je savršeno pozicioniran među linijama uputio Costi jednu od onih svojih lopti. Sve je izgledalo kao po idelanom scenariju van Gaalovog rivala sa suprotne klupe, a vaš je komentator u svoju bilježnicu već zapisivao "odlučuje razlika u kvaliteti". Dojam su pojačavale kasnije minute. Par kratkih dodavanja, pa okomita lopta, znali su na muke dovoditi Vlaara i društvo. Iniesta je tako proigrao Silvu, ali nije bilo gola. Da je tu Španjolska otišla u dvostruko vodstvo, vjerojatno bi priči bio kraj, ali nije. Nastavak utakmice opravdao je sve stereotipne priče o tome kako je nogomet najnevjerojatnija i najvažnija, trenutno ne samo sporedna, stvar na svijetu. Nogomet je kao život, a u životu se događaju ovakvi preokreti.
Sustav 3-5-2 ili 5-3-2 ponajviše ovisi o kvaliteti bočnih igrača, o njihovoj moblinosti da mogu biti i krila i bekovi. Janmaat i Blind bili su narančasti Stanić i Jarni. Bar večeras. Blind je direktni krivac za preokret koji je uslijedio. Izjednačujući gol Robina van Persija i vodstvo Robbena plod su njegovih pametnih lopti u kojima je napadao prostor između Ramosa i Piquéa. Zbunjeni kretanjem slobodnog nizozemskog napadačkog dvojca, koji se u kretanju rotirao, izmjenjivao i na čas izgledao kao lažni devet i lažni deset, španjolski stoperi uvijek su bili za korak kratki, ali što je još opasnije i poraznije, kratki za ideju što će se dogoditi.
Za kraj zašto mislim kako je ključ bio baš Van Gaal: on je promjenom formacije minimalizirao objektive manjkavosti, prije svega u neiskustvu zadnje linije, ali i brojčano nadmašio Španjolce tamo gdje su najjači, u veznom redu. Formacija 5-3-2, odnosno 3-5-2, istaknula je u prvi plan bočne igrače, prije svega Blinda koji je bio faktor X, svojevrsni igrač utakmice. Igrač koji je svojim loptama postavljao zadatke zadnjoj liniji Španjolske na koje oni nisu imali odgovor. Takva igra bila je savršen odabir za svjetske klase koje Nizozemska ima u napadačkoj liniji i koja je nanijela Španjolskoj težak poraz.