Ovu sezonu u tenisu obilježili su svojim radom legendarni tenisači koji su se odlučili baciti u trenerske vode. Stefan Edberg pomagao je Rogeru Federeru, no iako je Švicarac u pojedinim trenucima briljirao, nije uspio osvojiti niti jedan Grand Slam turnir.

Boris Becker bio je uz Đokovića koji se vratio na sam vrh, ali ponovo je ostao kratak u Roland Garrosu, turniru kojeg toliko želi osvojiti. Michael Chang sjajno je vodio Keija Nishikorija koji je postao prvi Japanac u finalu jednog Grand Slam turnira, ali ne i pobjednik.

Prema mišljenju teniskog stručnjaka i blogera ESPN-a Petera Bode, sve njih zasjenio je Goran Ivanišević. On kaže da od ćudljivog i živčanog tenisača nikad nije očekivao da će nastati pobjednički trener.

'Najvažnije što je Ivanišević donio Čiliću bila je radost igranja tenisa. Pokazalo se da je to jedino što mu je trebalo. Ivanišević je 'super trener' godine koji je imao utjecaj na svog pulena kao niti jedan drugi. Pretvorio je klasični primjer neostvarenog talenta u Grand Slam prvaka,' piše ESPN-ov bloger i prisjeća se kako je 2001. godine Ivanišević na press konferenciji priznao kako u njemu čuči 'dobri i loši Goran', jedan koji želi pobjeđivati, a drugi koji razbija rekete i vrlo je negativan.

'Čini se da postoji i treći Goran. Goran učitelj. Goran super trener,' završio je svoj osvrt ovim riječima Bodo.