Bi li i danas Eduardo zabijao za Arsenal te bi li Deisler ušao u povijest njemačke reprezentacije kao jedan od velikana? Ta i slična pitanja sigurno prolaze kroz glavu mnogih nogometnih zaljubljenika. Takvi bi scenariji i bili mogući samo da nema najgore stvari po sportaše - ozljeda!
U zadnje vrijeme pokrenuta je kampanja kako bi se postrožila pravila i time zaštitilo igrače od nasilnika koji hodaju nogometnim terenima, a o tome je progovorio i naš Luka Modrić. Čak i kad bi do promjena došlo, za neke igrače one stižu prekasno. Kako bi se takve mjere pokrenule što prije, evo popisa samo nekih od velikih igrača kojima su ozljede ili obilježile ili i dalje obilježavaju karijeru.
10. Eduardo da Silva, 27, napadač Šahtara iz Donjecka
Prijašnji veći klubovi: Dinamo, Arsenal
Iako se Eduardova karijera nastavila, da nije bilo ozljede, možda bi Arsenal dosad podigao i koji trofej, a Eduardo se okitio kakvim individualnim priznanjem. Ovako je, nakon fizičke boli, ostao emotivni talog i strah koji je bio vidljiv tijekom igara u engleskoj ligi. Nesretni Martin Taylor došao je upravo u trenutku kada je Eduardo svojim golovima doveo Arsenal do vrha ljestvice. Sada je na putu povratka, ali hoće li ikad više biti dobar kao prije ozljede?
9. Owen Heargraves, 29, veznjak Manchester Uniteda
Prijašnji veći klubovi: FC Bayern
Tijekom karijere imao je nekoliko operacija na oba koljena. Još je tijekom igara za minhenski Bayern imao manjih problema s povremenim ozljedama koje su eskalirale nakon prve sezone u Manchesteru, na početku sezone 2008/09. Otada nije odigrao praktički ništa, no prošlog je vikenda trebao konačno zaigrati, u domaćoj utakmici protiv Wolverhamptona. Koljena ipak nisu izdržala i morao je biti zamijenjen nakon samo pet minuta provedenih na travnjaku.
8. Matthias Sammer, 43, prekinuo karijeru sa 30 godina
Prijašnji veći klubovi: Dynamo Dresden, Stuttgart, FC Internazionale, Borussia Dortmund
Sammer je bio prototip savršenog (istočno) njemačkog igrača: fizički besprijekoran, tehnički solidan, s odličnim pregledom igre i taktičkim idejama. Ozljede su počele tijekom sezone 1992/93, kada je igrao za milanski Inter. Na vrhuncu karijere je osvojio naslov europskog prvaka i s klubom i s nacionalnom selekcijom. Ipak, upravo je 1996. bila posljednja godina u kojoj su koljena izdržala napore modernog nogometa. Posljednje dvije sezone bio je više po bolnicama nego na igralištu.
7. Tomáš Rosický, 30, veznjak Arsenala
Prijašnji veći klubovi: Sparta Prag, Borussia Dortmund
Zbog profinjenosti igre tijekom nastupa za dortmundsku Borussiju priskrbio si je nadimak nogometni Mali Mozart. Kasnije je i u Arsenalu pokazivao sjajnu tehniku i igračku kreativnost, ali fizička dimenzija engleskog prvenstva nije mu nikako legla. Iako je još u Njemačkoj imao povremenih problema, zbog ozljede tetiva redovito propušta više od polovice prvenstva posljednjih nekoliko godina. Ove se sezone pokušava vratiti, ali sada je već u tridesetima.
6. Jonathan Woodgate, 30, branič Tottenhama
Prijašnji veći klubovi: Leeds, Newcastle, Real Madrid, Middlesbrough
Za vrijeme rane karijere, kada je s momčadi Leedsa igrao polufinale Lige prvaka, Jonathan Woodgate bio je smatran jednim od najkompletnijih mladih braniča na svijetu. Taj ga je renome odveo kasnije do Newcastlea i madridskog Reala i tko zna koliko bi trofeja osvojio da nije bilo konstantnih ozljeda, poglavito leđa i meniskusa. Ni ova sezona nije puno drugačija, jer je Redknapp već najavio da mu Woodgate neće do ljeta moći biti na raspolaganju.
5. Arjen Robben, 26, ofenzivni vezni minhenskog Bayerna
Prijašnji veći klubovi: PSV, Chelsea, Real Madrid
Prošle je godine Robben demantirao sve kritičare vodeći Bayern do dvije titule i finala Lige prvaka, te momčad Nizozemske do finala Svjetskog prvenstva, iako je igrao pod stalnim blokadama. Sada plaća taj danak i nije odigrao nijednu utakmicu u aktualnoj sezoni. Nažalost, to nije novost u Robbenovoj karijeri. Glavni razlog odlaska iz Chelseaja bili su također konstantni problemi s ozljedama, što se nastavilo kasnije i u madridskom Realu.
4. Vicente Rodriguez, 29, lijevo krilo Valencije
Prijašnji veći klubovi: -
Tijekom boravka Rafe Beniteza Valencia je proživljavala možda i najljepši period u povijesti. U te su tri sezone osvojene dvije nacionalne titule i trofej Kupa UEFA, a Vicente je bio jedan od ključnih igrača kluba. Zbog toga je sa samo 20 godina priključen i španjolskoj nacionalnoj selekciji. Nažalost, početkom sezone 2004/05. započinju problemi s gležnjevima koji ga muče do dana današnjeg. U međuvremenu se žalio na rad klupskih liječnika, što nije naišlo na razumijevanje uprave.
3. Gianluigi Lentini, 41, igrač Nicesea, amaterskog kluba
Prijašnji veći klubovi: AC Torino, AC Milan, Atalanta
Igrač za kojeg je Milan isplatio Torinu čak 13 milijuna funti, što je 1992. bio svjetski rekord. Nakon što je prvu sezonu odigrao dobro, Lentini je bio žrtva automobilske nesreće tijekom koje je umalo izgubio život. Iako se navodno fizički potpuno oporavio, to nije više isti igrač. Umjesto da postane jedan od simbola kluba i reprezentacije, Lentini je postao prosječan nogometaš, sposoban tek povremeno pokazati pokoji bljesak genijalnosti zbog koje je nekad vrijedio tih novaca.
2. Sebastian Deisler, 30, u mirovinu otišao sa 27 godina
Prijašnji veći klubovi: Borussia Mönchengladbach, Hertha, FC Bayern
Zlatni dečko njemačkog nogometa otišao je prerano, slomljen ozljedama i depresijom. Kada je bio zdrav pokazivao je izniman talent i radost igranja nogometa i bio među najboljim ofenzivnim igračima Europe. Tijekom Svjetskog prvenstva 2002. čak je i pod blokadama odigrao nekoliko odličnih partija. Nakon toga je boravio uglavnom po bolnicama, liječeći se od ozljeda i depresije. Na njegovom tužnom primjeru nije očito naučeno ništa, jer se nekoliko godina kasnije dogodio 'slučaj Enke'.
1. Ronaldo, Luis Nazario da Lima, 34, napadač Corinthiansa
Prijašnji veći klubovi: Cruzeiro, PSV, Barcelona, Inter Milan, Real Madrid, AC Milan
Igrač je to koji bi, da nije propustio toliko toga zbog ozljeda, danas možda stajao ispred dva najveća imena u povijesti nogometa - Pelea i Maradone. Ovako, unatoč svim blistavim trenucima, neće biti prepoznat kao najveći u povijesti, iako je najbolji strijelac svjetskih prvenstava. Zadnje velike partije Ronaldo je pružio tijekom Svjetskog prvenstva 2002. kada je postao svjetskim prvakom s momčadi Brazila. Nakon toga nije više ni fizički ni mentalno bio spreman za najviši nivo igre.