Nedavno su objavljeni službeni i konačni podaci o zaradi pojedinih klubova u prošlosezonskoj Ligi prvaka. Kad se zbroje UEFA-ine premije i novac od televizijskih prava, Juventus je zaradio preko 65 milijuna eura, Bayern 55, Borussia 53 i tako dalje. Tome treba pridodati i zaradu od prodaje ulaznica na utakmicama, kao i sve neizravne načine na koje sudjelovanje u Ligi prvaka podiže prihode klubova – povećani interes za dresove, suvenire i drugi 'merchandise', daleko veću eksponiranost u medijima što povlači rast vrijednosti branda i tržišnih cijena samih igrača...

Novac i utjecaj koji sudjelovanje u najelitnijem klupskom natjecanju donosi igraju vrlo značajnu ulogu u poslovanju i svakodnevnom životu čak i najvećih, najbogatijih europskih klubova. Svima njima je plasman u Ligu prvaka izuzetno bitan – pitajte samo Tottenham, kojemu je protekla sezona donijela još jedno gorko razočaranje i ostavila ga bez ogromnog priljeva svježih sredstava u ovoj...

Pod pritiskom klupskih giganata UEFA je povećavala iznose svojih premija za sudjelovanje i izborene rezultate, iako oni i danas ne premašuju 20 posto ukupne zarade koju Liga prvaka generira. Ta sredstva, kao i ona iz televizijskog 'poola' (a, primjerice, engleski klubovi su prošle sezone samo u grupnoj fazi od TV-a zaradili po 9,3 milijuna eura), za sudionike LP predstavljaju značajnu startnu prednost nad njihovim suparnicima u domaćim natjecanjima. I dok to još i nije toliko dramatično u najjačim nacionalnim ligama, gdje se također vrti vrlo velik novac, za predstavnike manjih zemalja su UEFA-ini milijuni doista pravo bogatstvo koje iz korijena mijenja njihovo poslovanje, ali i odnose na domaćoj sceni.

Vjerojatno nigdje toliko drastično kao u Hrvatskoj. Ako se i ove godine uspije plasirati u Ligu prvaka, Dinamu će već u startu na račun sjesti 10.980.000 eura, ne računajući zaradu od televizije (prije dvije godine bila je oko milijun, prošle znatno manje). Za sudjelovanje u svakom pretkolu dobije se 140.000 eura, za posljednju, 'play-off' rundu kvalifikacija 2,1 milijun, a za plasman u skupinu 8,6 milijuna. A sve to čak i ako bude samo 'parazitirao' u njoj, odnosno ako ne izbori nijednu pobjedu (dodatnih milijun eura) ili neriješeni rezultat (pola milijuna). Uz utržak od prodaje ulaznica, Dinamo sudjelovanjem u Ligi prvaka može praktično napuniti svoj cjelosezonski proračun.

A tome treba pribrojiti i mnoge neizravne koristi, ponajviše rast ugleda i cijena igrača – primjerice, debi 16-godišnjeg Halilovića u elitnom europskom natjecanju više je učinio za njegovu tržišnu vrijednost nego bilo što drugo, a igranje među 'velikim dečkima' omogućuje Dinamu da postigne veliku cijenu i za igrača kao što je Šime Vrsaljko – koji u prošlosezonskoj europskoj avanturi, realno, nije imao mjesta ni u prvom sastavu modrih.

Dovoljno je reći da se godišnji proračun svih ostalih klubova MAXtv Prve lige ZAJEDNO kreće oko 15 milijuna eura. Eventualnim plasmanom u skupinu Europske lige, neki od naša tri predstavnika može zaraditi 1,6 milijuna eura, plus po 200.000 za pobjedu i 100.000 za remi – što bi za njih bio lijep novac, ali smiješan u usporedbi s onime što donosi Liga prvaka. A da bi uopće i do toga došli, klubovi moraju imati jako puno sreće u ždrijebu i na svom putu iznenaditi nekoga od realno jačih suparnika.

Za hrvatske su uvjete to enormne razlike. Nigdje drugdje u Europi nije jedan klub toliko bogatiji od ostalih (osim sada u Škotskoj, kad nema Rangersa u Premier ligi) i toliko uspješniji da već osam godina ima monopol na prvenstvenu titulu. Ne možete kriviti Dinamo zbog toga – dok su drugi godinama propadali zbog nesposobnosti čelnika, neriješenih vlasničkih odnosa i ostalih razloga, Dinamo se organizacijski konsolidirao i uspio ostvariti multimilijunske transfere (Eduardo, Modrić, Ćorluka...) kojima je osiguravao egzistenciju kluba na razini potrebnoj za osvajanje trofeja i igranje u Europi.

Međutim, sada je stvoren začarani krug, odnosno petlja: upravo to što je prvak, Dinamo stavlja u izrazito povlašteno poziciju da do naslova dođe i sljedeće godine. Novac nije sve, ali s obzirom na ljudske i materijalne resurse s kojima u Maksimiru raspolažu, bila bi potrebna epska nesposobnost igrača i struke da se ne osvoji još jedna domaća titula.

Dinamov kontinentalni uspjeh ono je što najviše ubija kompetitivnost u domaćem prvenstvu i cementira zatečeno stanje. Njegova zarada u jednoj europskoj sezoni gotovo je jamstvo da će se iduće naći na otprilike istim ili boljim pozicijama. Izvjesno je da upravo aktualni UEFA-in sustav raspodjele premija to potiče – i to puno izrazitije nego što olakšava plasman 'malih' među 'velike' u Ligi prvaka. Glavna značajka tog sustava je da onima koji već nešto imaju daje još više. Na taj način se produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, a UEFA postaje najveći generator nejednakosti u hrvatskom nogometu.

Sigurno je da bi i za Dinamo bilo bolje kad bi imao jaču konkurenciju na domaćoj sceni, jer to bi mu u krajnjoj liniji i koristilo – osim što bi se momčad čeličila kroz ozbiljnije izazove, i navijačka bi radost (pa onda i posjećenost) bila veća kad bi se pobjeđivalo one koji su na barem približno sličnoj razini. Ovako slavljenje pobjeda protiv Osijeka ili Zadra ispada gotovo neukusno, a navijači to barem podsvjesno znaju. Nedostatak konkurencije boli i njih, jer na domaćem su planu lišeni punog intenziteta emocija, a Dinamove šetnje kroz prvenstvo svake godine stvaraju iluziju da će momčad biti konkurentna u Europi – što se dosad još nije dogodilo.

Nemojte uopće sumnjati u iskrenost maksimirskih čelnika kad kažu da ih veseli jačanje Rijeke, RNK Splita i eventualno Hajduka, kao i liga 10 koja donosi više koliko-toliko ozbiljnijih izazova. Da nije tako, ne bi, primjerice, 'udžuture' prepustili onoliko igrača Riječanima... Dinamo sigurno želi da mu se drugi domaći klubovi približe – ali, naravno, ne i da ga netko od njih skine s trona.

A to će biti izuzetno teško dok god postoji ovako ogromna razlika u prihodima. Drugim riječima, dok god Dinamo bude igrao u Ligi prvaka – pa vi sad razmislite je li još jedan njegov plasman u grupnu fazu nešto čemu bi se drugi hrvatski klubovi i njihovi navijači trebali veseliti...