U utakmici protiv Meksika smo se mogli uvjeriti da Kovač ipak nije toliko dobar trener koliko smo to mislili. Moglo se to zaključiti i prije, ali je sada potpuno izašlo na vidjelo. Zna motivirati ekipu i na tome mu svaka čast, ali da budeš izbornik, ipak trebaš biti nešto više od motivatora. Napravio je par fatalnih grešaka koje su utjecale na poraz.

Prva greška, koja mi je upala još kada sam vidio postavu, jest ta s Rakitićem na zadnjem veznom, a Modrićem na mjestu polušpice. Rakitić u Sevilli je gotovo sve utakmice odradio na mjestu polušpice, i to fantastično, dok je Modrić bio jedan od najboljih Realovih igrača na mjestu centralnog veznog. I sada im Kovač zamijeni pozicije. Rakitić u Sevilli igra iza napadača, podvaljuje mu lopte, dok je ovdje ponovno nerijetko morao dolaziti stoperima u krilo po lopte. S druge strane, za Modrića se još prošle sezone u Realu vidjelo da nije polušpica, da je on taj koji treba dolaziti stoperima po lopte u krilo i onda ih slati dalje zato što ima mirnoću u predaji lopte. Rakitić će ipak bolje i češće podvaljivati lopte od Modrića na poziciji polušpice. Nismo iskoristili njihov potencijal sada, a u ovakvoj formi njih dvojica gotovo sigurno više neće biti nikada.

Činjenica je, također, da i Olić igra na temelju stare slave. Prije je igrao na temelju neumornog trčanja 90 minuta, ali sa 35 na leđima više nije toliko sposoban to raditi. On bi nam za ovu utakmicu bio idealan džoker s klupe kada su Meksikanci već bili nešto umorniji nego na početku utakmice, i tu bi se od njega možda i mogao očekivati pokoji prodor, što se kraj Aguilara na početku utakmice i nije baš moglo očekivati. Rebić je taj koji je trebao igrati umjesto njega od prve minute. Ako nije prije, sinoć je pokazao da je odličan dribler i da ima tu sportsku drskost kojom ide da kraja. Istina, dobio je crveni karton, ali tko će mu zamjeriti u tom trenutku. On bi definitivno malo pomutio obranu Meksikanaca, a onda, kada bi mu nestalo snage, ušao bi Olić i dokrajčio tu obranu.

Kovač je pogriješio i u izmjenama. Kovačić je još premlad za ovakve utakmice i jednostavno se izgubi na terenu kada je pod pritiskom, što je bio slučaj i danas. Njegov talent je neupitan i ima svijetlu budućnost, ali naglašavam - budućnost, ne sadašnjost. Tu Kovač vadi Vrsaljka i Pranjić se povlači na bočnog, a svi znamo da on to nije i tu je već bilo nešto više mjesta za Meksikance. Ne bi to bio toliki problem da nije izašao i on, pa smo ostali na dva stopera i s jednim bočnim. Tko ne riskira, ne profitira, ali mi smo ostavljali previše prostora nakon prvog pogotka i zato je došao i drugi. Stoperi nisu stigli sve pokriti, nastala je rupa na lijevoj strani koju Lovren nije mogao sam pokriti i nije moglo završiti drugačije nego pogotkom iz meksičke ubojite kontre.

Svi su nakon utakmice složni, bolja ekipa je prošla. Ostao je dojam da nije moralo biti tako. Ostao je dojam da se Meksiko mogao proći da se igralo malo pametnije. U špici nam je igrao Mandžukić i kasnije Jelavić, igrači koji traže ubačaje, a kvalitetne ubačaje iz igre naših bočnih igrača moglo se izbrojiti na prste jedne ruke. Imali smo veliki potencijal, nismo ga iskoristili. Životnu formu Modrića, Rakitića, Perišića, Lovrena. To smo sve imali, ali nije bilo dovoljno. Meksiko je igrao pametnije i zasluženo pobijedio, svaka im čast na tome.