Prvo ono za svakog čovjeka najvažnije, kako je zdravlje?

'Moram reći da je sve u redu, vratio sam se iz Italije gdje sam također bio u izolaciji, sad sam ovdje ponovno 14 dana u istoj situaciji, već sam navikao. Ipak, drago mi je da sam kod kuće i lakše mi je zbog toga.'

Ostao je na 69 trofeja, šetat što brojka nije okrugla – 70...

'Da, naravno da bi to bilo lijepo. Da smo završili prvenstvo i kup, možda bi bila i tri trofeja više. Ne želim biti pretenciozan, ali bili smo superiorni. Ali nije sve u trofejima, ostaje iza mene odličan odnos s klubom, igračima i suradnicima i to se pamti.'

>> Najtrofejniji hrvatski trener Ratko Rudić otkrio nam zašto je odlučio reći 'zbogom' iako je pred sobom imao velik cilj

Do kojeg ste trofeja najteže došli, a možda ga niste ni očekivali, koji vam je onako najslađi?

'Iznenadit ću vas, ali za početak ću staviti seniorske trofeje na stranu. Jedan od najdražih trofeja mi je s juniorskom reprezentacijom, vodio sam je '83 gdje su bili Bukić, Bilanović i Duhović. Tad smo prvi put u povijesti jugoslavenskog vaterpola osvojili srebro na Europskom prvenstvu i srebrnu na Svjetskom prvenstnu. Iako nisu zlatne medalje, to su bile naše prve medalje i to su bila natjecanja gdje su ti mladi igrači na neki način se prezentirali svjetskoj vaterpolskoj javnosti i pokazali sav svoj talent. To je i meni bila odrednica u kasnijem radu i pogurnulo me to naprijed. Mnogi od tih igrača su nastavili u A reprezentacciji i mi smo nastavili s ostalim uspjesima. Dakle, te medalje su mi bile vrlo bitne, bile su mi prve i možda su mi i najdraže.'

Vidjeli ste koronavirus u Italiji, u europskom žarištu iz prve ruke?

'To što se događalo na sjeveru je nezamislivo. Htio bih da se ovako nešto nikad ne ponovi i zato sam podržavao sve mjere protiv koronavirusa, iako možda ima drugih pristupa. Ja nisam stručnjak ni epidemiolog pa sam emocionalno pristupio tome, a vidio sam i što se događa u Italiji, svakako sam za pridržavanje mjera dok sve ne popusti pa ćemo vidjeti dalje.'

Više pročitajte OVDJE.