Slavko Blagojević započeo je karijeru u Cibaliji, ona ga je posudila Grafičaru iz Županje, a potom je otišao u Lučko. S njim je ispao iz prve lige, ali je nakon toga otišao u Istru, u kojoj je ostavio najdublji trag. Igrao je i kvalifikacije za Ligu prvaka kao igrač Žalgirisa, da bi se iz Litve ponovno vratio u Pulu.

Rekorder je SHNL-a po broju žutih kartona, a dosad ih je dobio čak 143. Samo ove sezone skupio ih je već pet, a u nastavak sezone ulazi s dva kartona. Istra će se i ove sezone boriti za ostanak te je u zimskoj pauzi promijenila trenera. Vratio se Gonzalo Garcia, a duhoviti Blagojević u našem razgovoru govorio je o raznim temama.

Koliko ste zadovoljni dosadašnjim tijekom sezone?

Pa dobro je, svi smo tu negdje, kako se kaže, u pet deka. S jednom pobjedom si peti, s porazom si zadnji. Nikad nije bilo zanimljivije. Ni ovi klubovi s vrha više nisu nedodirljivi, uzeli smo im dosta bodova. Ovu sezonu igrali smo stvarno dobro, neke utakmice nismo malo imali sreće, tako to ide. Bit će to sigurno borba do kraja. Svi se pojačavaju, a s novim trenerom igrat ćemo potpuno drukčije od onoga što smo radili kod Tramezzanija. Moramo se i na to priviknuti, ima nas desetak koji smo već radili s Garcijom kad je prvi put bio ovdje, ali novim dečkima trebat će da se naviknu.

Čak bih rekao da danas imamo bolju momčad nego u prvom Garcijinom mandatu. Možda nam fali neki killer u napadu, ali igrački smo baš dobri. Kod Tramezzanija smo izgledali dobro, a vjerujem da ćemo i kod Garcije. On je odlična osoba i odličan trener i žao mi je što nije dobio priliku u nekom većem klubu.

Nastavak sezone ne može vam teže početi. Gostujete na Maksimiru.

Ne znam ni sam je li to dobro ili nije. Nas nekako uvijek dopadne u rasporedu da prva četiri kola igramo s najjačima. Svi govore da to nije previše važno jer ćeš kad-tad morati igrati s njima. Pa nije baš isto ako drugi klubovi u tom periodu skupe nešto bodova. No pokazali smo da se možemo nositi sa svima, a i Dinamo i prije i poslije utakmice s nama igra Ligu prvaka. Bit će i njima težak raspored, rekao bih...

Istra iz sezone u sezonu mijenja dosta igrača. Ima vas iz čitavog svijeta, kako se sporazumijevate?

Majke mi, više se ne sjećam tko je sve igrao tu, svega je bilo. Mogao sam uz sve njih naučiti i francuski i španjolski i talijanski pa raditi jednog dana kao prevoditelj. Nažalost, nisam. Afrikanci se uglavnom drže zajedno jer govore francuski pa im je lakše. Mladi dečki se dosta druže, a mi malo stariji nemamo baš ni puno vremena. Obitelj je tu, djeca, ne stigneš ništa, pa ni ne forsiramo nešto. Svatko ima svoje privatno, obitelj, nema se ni vremena. Imamo stvarno odličnih igrača. Mislim da bi Beyatt Lekoueiry bez problema mogao igrati u Dinamu, toliko je dobar. Finac Ville Koski me oduševio, tu su i Moris Valinčić, Mateo Lisica... Ma baš ima dobrih igrača, a ima i nas starijih i iskusnijih. Dobra smo kombinacija.

Uskoro ćete napuniti 38 godina, koliko ćete još igrati?

Svi me to pitaju. Stvarno ne znam. Kako se trenutačno osjećam, nadam se da ću igrati što duže, ali tko to zna? Najbitnije je zdravlje. Možda me skrši za mjesec, dva da ne mogu mrdnuti i da me sve boli. Kad to osjetim, onda ću reći da je kraj. Ne želim se dovesti u situaciju da se sramotim ili da sam teret klubu i momčadi. No dobro se osjećam, imam ugovor do kraja sezone, pa ćemo vidjeti.

Uvijek vrtiš po glavi 'mogao sam ovo, mogao sam ono'. Generalno, ni za čime ne žalim previše. Sretan sam što ovoliko dugo trajem i ponosan sam što se mogu pogledati u ogledalo i reći da sam uvijek davao maksimum. Moglo je bolje biti, možda i gore, ali bilo je kako treba biti. Najvažnije mi je da mogu sve priuštiti djeci i da se mogu podružiti s prijateljima.

To znači da možete pregovarati s kim hoćete - je li vam se netko javio?

Je, je. Evo, baš me zvao Fabio Cannavaro da me pita kako sam i hoću li doći, ha, ha.

Zadnja utakmica polusezone bila vam je 201. u dresu Istre. Brojka od 200 nastupa je lijep jubilej. Kako na to gledate?

Kako gledam? Kad se sjetim svojeg debija za Istru, da mi je netko tad rekao da ću odigrati 200 utakmica za ovaj klub, rekao bih mu da je budala. Naravno da sam ponosan na 200 nastupa. Istra mi je puno dala, a nešto sam valjda i ja dao njoj. Tu sam počeo igrati ozbiljan nogomet, prije toga je sve bilo nešto sitno. Lijepa brojka, ponosan sam na to, naravno.

Spomenuli ste debi za Istru. Što se dogodilo?

U Istru sam došao iz Lučkog, s kojim sam ispao iz lige. Igrali smo utakmice u Kranjčevićevoj uglavnom pred 50 gledatelja. Dođem u Istru, debi protiv Hajduka na punom stadionu. Šest tisuća ljudi, u životu pred više njih nisam igrao na domaćem terenu. Imao sam ogromnu tremu i ušao sam u seriju grešaka.

Nisam znao gdje sam. Uporno su mi dodavali lopte, a ja ne znam bih li je nabio, dodao ili nešto treće. Svi mi zvižde, katastrofa. Trener Igor Pamić me izvadio u 32. minuti da me spasi. Nakon utakmice mi je rekao da vjeruje u mene, da će me pustiti nekoliko utakmica da se odmorim, da se smirim i da ću ponovno igrati. Sljedeća utakmica - Dinamo! No od onog protiv Hajduka gore nije moglo biti. Nasreću, dalje je sve bilo OK.

S Istrom ste igrali i za trofej. U finalu Kupa 2021. godine igrali ste protiv Dinama, izgubili 6:3, ali u jednom trenutku je bilo blizu?

Bilo je 3:0 nakon valjda pola sata, ubili su nas ljudi. No onda je onaj Taichi Hara dao dva gola, ne zna frajer ni sam kako ih je zabio, i vratili smo se. Čak je Šime Gržan imao veliku šansu za 3:3. Dinamo je poveo 4:2, mi se vratili na 4:3 i mislili da ih imamo. Navalili smo i onda su nas iskontrirali i natrpali.

Taj Taichi Hara bio je nevjerojatan lik. Riječi ničega osim japanskog nije znao, ništa taj nije razumio. Kad je došao, prvo što smo ga naučili bilo je da kaže 'Taichi Hara, sve vas k...'. Hodao je okolo i stalno to ponavljao, mi smo umirali od smijeha.

Problem s tim finalem je bio što smo mi tri dana kasnije igrali utakmicu za ostanak u Osijeku. Bilo je to zadnje kolo, grčevito smo se borili za ostanak i tijelima smo bili u tom finalu, ali glavama u Osijeku. Tko zna, da se možda igralo na kraju sezone nakon što smo ostali u ligi, možda bi bolje ispalo, iako je Dinamo stvarno bio prejak.

U svakom slučaju, lijepo sjećanje, utakmica je bila nevjerojatna. Žao mi je što je bila korona pa nije bilo publike u Velikoj Gorici, bio bi baš spektakl.

Zadnji gol u SHNL-u zabili ste još u dresu Splita i to baš protiv Istre prije skoro deset godina. Baš vas neće gol...

Treniram, trudim se, a nitko mi neće dodati! Šalim se, naravno. Ha, tako je ispalo, nadam se da će do kraja karijere doći još neki gol. Mogao bih nekome uzeti penal ili slobodnjak, ali nema potrebe. Neka mladi dečki pucaju i zabijaju, njihovo je vrijeme.

U RNK Split došli ste 2015. iz Istre nakon sjajne sezone. Kako pamtite te dane, bila je to specifična svlačionica?

Što se suigrača tiče, bilo je fenomenalno, a što se financija tiče - katastrofalno. Otišao sam u Split s 27 godina taman da nešto zaradim, a na kraju sam završio u dugovima. Deset mjeseci nismo dobili plaću, nas četvero, petero smo skupljali novac da imamo za kavu. Nekome da mama, nekome tata, nekome cura, nekome baka. Životarili smo. Skrivao sam se od čovjeka koji mi je iznajmljivao stan jer mu nisam imao čime platiti.

Izlazio bih iz stana u pet ujutro i dolazio kasno navečer da ga ne sretnem na hodniku. Ali to iskustvo mi nitko ne može platiti. Stekao sam puno prijatelja u Splitu, rodio mi se i sin tamo, tako da to ne bih mijenjao. Evo, s Danijelom Zagorcem sam i dalje dobar, nevjerojatno je da obojica još igramo.

Ista stvar je s Antom Ercegom. Igrali smo zajedno u Istri, sad je otišao u Goricu. Jedva čekam da se sretnemo na terenu, morat ću ga malo pokositi. Nema prijateljstva kad počne utakmica, to možete zaboraviti.

U Splitu je kratko bio i Artem Milevski, kojeg je splitski noćni život dobro zapamtio. Kakva ste iskustva imali s njim?

U izlascima nikakva jer nisam imao s čime izaći! Kune nismo imali... On je kratko bio kod nas jer su ga uhvatili pijanog za volanom pa ga je klub potjerao. Družili smo se ovako na ručkovima i to, ali nešto više od toga - ne.

Rekorder ste SHNL-a po broju žutih kartona. U čemu je tajna tog 'uspjeha'?

Takav stil igre imam čitavu karijeru. Za svaku loptu mislim da mora biti moja i onda nekad bezveze i glupo uđem u duel. Jako puno kartona dobio sam na svoju glupost, da ne govorim o isključenjima. Kad imaš takav stil igre, onda te malo i suci uzmu na zub, ali oni tu baš ništa nisu krivi. Tako ću igrati dokle god budem igrao, pa tko će se promijeniti s 37 godina!?

Znao sam nekad zamoliti suce prije utakmice da me malo poštede jer imam dva žuta kartona, a u sljedećem kolu, recimo, imamo važnu utakmicu kod kuće. Neki to respektiraju, a neki kažu OK i onda u 10. minuti - bum - žuti.

Igrate na poziciji na kojoj ste se susretali s pravim majstorima u SHNL-u. Tko vam je bio najteži protivnik?

Sammir i Milan Badelj. Badelj možda ne izgleda nešto specijalno, ali vjerujte mi da je strašan na lopti. Nevjerojatno brzo razmišlja. Nisi ga uopće mogao napasti, kao da ima retrovizore.

A Sammir... Mrcina. U duelu mu ne možeš ništa, kao da je od gume. Ako ga napadneš, samo te izbaci, ako ga ne napadneš, podvalit će nekome loptu. Nevjerojatan je bio.

Tri godine bili ste u Litvi, u Žalgirisu i RFS-u. Kako vam je tamo bilo?

Odlično. Sportski direktor Žalgirisa bio je Mindaugas Nikoličius, a trener Valdas Dambrauskas. Nisam mislio da ću tamo ići, ali sam se čuo s nekoliko naših igrača, koji su već bili gore, informirao sam se i prihvatio ponudu. Financije su bile OK, a igrali su i kvalifikacije za Ligu prvaka, to me privuklo.

Od Astane smo prve godine ispali golom u 93. minuti, a godinu kasnije kod kuće smo pobijedili Ludogorec 2:1 i poveli u Bugarskoj 1:0, a onda su nas oni njihovi Brazilci pregazili 4:1. Igrao sam i kvalifikacije za Europsku ligu protiv Seville i tu utakmicu ću pamtiti. Ever Banega, Pablo Sarabia, Luis Muriel, Wissam Ben Yedder... Strašna momčad. Izgubili smo 1:0 i 5:0, ali to je lijepa uspomena.

Svega ste se nagledali u karijeri, ali postoji priča da je Brazilac Jo u svlačionicu Istre jedan dan došao s nožem. Što se dogodilo?

U jednom podcastu ispričao sam da je htio napasti nožem suigrača, ali mi je žao što sam to rekao jer to nije bilo točno. Nisam bio tad u svlačionici i imao sam pogrešne informacije. Žao mi je što je sad poznat po tome i svi ga osuđuju, ali to nije bila istina.

On i suigrač nešto su se posvađali oko jedne djevojke, no nikakvih noževa nije bilo. To se riješilo, a on danas živi u Puli, ovdje ima ženu i djecu i ne bih htio da ljudi o njemu loše misle jer je stvarno sjajan dečko. Čujemo se, vidimo se, super lik.

Karijeru ste započeli u Cibaliji, ali se niste predugo zadržali. Slavonac ste, je li vam žao zbog toga?

Naravno da jest, ali tako je ispalo. Imao sam 18, 19 godina, Cibalia se borila za opstanak i nitko nije imao ni vremena ni prostora razvijati i čekati mlađe igrače. Naravno da je najveća krivica bila moja. Umjesto da na treninzima još više zapnem kad ne igram, ja sam samo čekao vikend, izlaske, djevojke. Takva sam glava bio, a nije me imao tko ni usmjeriti.

Žao mi je što nisam ostavio dublji trag u Cibaliji, ali mi je još više žao što je klub sad tu gdje jest. Cibalia je, rekao bih, stara dama hrvatskog nogometa i volio bih da se vrati u prvu ligu.

Jako dugo ste u SHNL-u - kakvom vam se danas čini liga?

Danas u ligi ima puno više mladih igrača nego u moje doba i to je dobro. Mi smo s 18 godina bili sretni ako treniramo s prvom momčadi, a danas s 18 godina ideš nekamo za tri milijuna eura nakon što odigraš pet utakmica. Manji klubovi su se digli, imam osjećaj da svi napreduju. Osobito se treneri, jer im je znanje dostupno, razvijaju i meni je SHNL baš dobar. Naravno, problem je infrastruktura.

Koliko ste zadovoljni suđenjem?

Mislim da se kod nas previše priča o suđenju. Naravno da ima grešaka, ali to je normalno. Griješimo mi igrači, griješe treneri, griješe i suci. Siguran sam da nitko namjerno ne griješi, nego mu se dogodi. Negdje te zakine, negdje te pogurne, to je tako. Meni je osobno VAR ubio draž nogometa, a i ne paše mi baš zbog mojeg stila igre. Nekad si potajno mogao nekoga 'maznuti', malo udariti, a sad ne smiješ nikoga krivo pogledati. Osobno ga ne volim, a i vidimo da i dalje ima grešaka.

Tko će biti prvak?

Ne bih to prognozirao. Dinamo zaostaje sedam bodova, ali zaostajao je i lani, pa smo vidjeli kako je završilo. Bit će to borba do samoga kraja.