Uefa je odlučila 'abortirati svog Damiena' i Dinamo je na izlaznom kolosijeku europskih kupova. Možda se to dogodi ovoga tjedna, možda iduće sezone, ali nema sumnje da će idući incident dovesti do suspenzije. S obzirom da je '94. nakon Auxerrea bio izbačen na godinu dana, sada bi se taj period mogao i udvostručiti.

U isto vrijeme buja fiktivna svjetska kriza izazvana u centrima krupnog kapitala. Taj proces ozbiljno je uzdrmao i svijet sporta - u Europi su svi izuzev nogometa na rubu egzistencije, a ulaganja su svedena na minimum.

Lova za Duvnjaka,Vorija ili vaterpolista Burića će se još i naći, ali oni koji nisu u samom svjetskom vrhu sve češće produljuju ostanak u matičnim zemljama. U nogometu još nije tako, ali situacija napreduje u istom smjeru.

Sve to skupa zvuči tužno, ali ta čaša lako se može shvatiti i kao polupuna. Dinamo nije kupovao Slepičku, Papu, Cufrea, Calella, Sammira i Moralesa za HNL i Hrvatski nogometni kup, a ti dečki drže vrh najbolje plaćenih. Gotovo u pravilu. Kao posljedica izbacivanja doći će do provjetravanja svlačionice, a vakuum će ispuniti domaće snage raspoređene na klupi za rezerve, u Lokomotivi i u juniorskom pogonu. U prvi plan će upasti mladići na kojima će se graditi budućnost i uz jednu, najviše dvije iskusnije poluge rast će nova generacija. Posljednji put kada Dinamo, zbog nastupa u ligi za ostanak, nije igrao u Europi klub je u šest mjeseci napredovao više nego u prijašnjih deset godina.

Drugi dio priče najbolje se oslikava u Ciboni. Nema više Andersona ili Atkinsa i rezultati su logični. Ostatak regije pati od istog sindroma i tu je Cibona vrlo konkurentna, no u Europi je nabijaju momčadi s kojima je još lani Perasovićev sastav igrao izjednačene utakmice. Ipak, mladost pod obručima će rasti, vezana četverogodišnjim ugovorima, i njen razvoj podjednako će biti zanimljiv klupskim navijačima i ljubiteljima reprezentacije.

Zadar je, zbog plodonosnije škole, još bolji primjer. Breweri i Farmeri više neće gušiti Prostrana i zadarska 'dica' uskoro će postati prekaljeni seniorski ratnici. Podigne li se Split iz pepela, pridružit će se istoj priči. Zagreb nije dio nje, u klubu su bili pametni i ranije i danas kupe plodove dobrog rada.

Pitanje je samo ima li publika strpljenja? Može li javnost probaviti činjenicu da će europski rejting klubova na neko vrijeme pasti i uživati u postupnom napretku? Hoće li biti dovoljno ljubavi da se nakon poraza smogne snage i pozdravi iscrpljene klince koji su dali sve što imaju i bogatiji su za jednu jaku utakmicu?

Medveščak, koji je sastavljen od 90 posto stranaca, ima tu privilegiju. Ako je budu imali i grogirani klubovi, bit će i napretka. Košarkaši Partizana čekali su godinama i stvorili generaciju iz snova. Domaći dečki (trio TNT) nošeni fantastičnom publikom napadali su europski vrh i tijekom ljeta Srbija je uzela reprezentativno srebro. Bolje ne može, a ono što je Partizan prije osam godina vizionarski zamislio sada se nameće kao jedino rješenje. Samo treba vremena. I odanosti.