Nakon što su visine odšteta pri transferima nogometaša premašile stotinu milijuna eura, a bogati klubovi imaju bezbroj igrača pod ugovorom koje šalju po posudbama, Uefa je svjesna da Financijski Fair Play više nije dovoljan kako bi spriječio kaos na nogometnom tržištu...
Transferi kojima svjedočimo posljednjih dana dosegnuli su suludu razinu, a odštete koje se ovih dana dogovaraju za Neymara i Mbappea prije dvadesetak godina bile su dovoljne za sve kupovine dogovorene u Primeri, Seriji A ili Premiershipu.
Svote koje danas nude bogati klubovi dovele su do toga da je sve manje onih koji se mogu nositi s njima i boriti za europske ili nacionalne trofeje i u Uefi su svjesni da je nešto potrebno promijeniti kako bi se očuvala zanimljivost i neizvjesnost najpopularnijeg sporta.
Krovnoj europskoj nogometnoj organizaciji ne samo što smeta ogroman novac koji se troši na plaće igrača i odštete, već i veliki broj nogometaša kojima raspolažu imućni klubovi i zatim njihovo slanje po posudbama koje više nitko ne može pohvatati.
Financijski Fair Play koji traži od klubova da unutar tri godine posluju s najviše 30 milijuna eura minusa, a u slučaju kršenja može dovesti do različitih novčanih kazni, ograničenja pa i diskvalifikacije prekršitelja, nije se ipak pokazao efikasnim.
Na temelju posljednjih nastupa predsjednika Čeferina može se zaključiti da se Uefa sprema ući u rat s bogatašima i njihovim divljanjem na nogometnom tržišu, a ove bi tri mjere mogla koristiti:
1. Porez na luksuz
Mjera pri kojoj bi se za svaki transfer iznad određene cifre morao plaćati Uefi određeni kazneni postotak koji bi mogao iznositi od 10% pa sve do 100%. U ovom drugom slučaju za transfer od 100 milijuna eura porez bi bio jednak tome pa bi klub igrača morao platiti 200. Isto bi se moglo upotrijebiti i kao porez na previsoke plaće nogometaša.
2. Salary Cap
Ono što postoji u američkim sportovima velika je želja predsjednika Čeferina: ograničiti budžet klubova za plaće nogometaša, što bi izjednačilo odnos snaga u Europi. Ima više načina kako to izvesti, od limita po glavi igrača do limita cijele ekipe koji može varirati ovisno o prosjeku godina nogometaša ili može biti fiksan.
3. Ograničenje tržišta
Tu ima dosta mjera kako obuzdati kupovine i posudbe, od zabrane posuđivanja igrača starijih od 23 godine, do limitiranog broja nogometaša koje klub može dovesti u određenom prijelaznom roku i imati pod ugovorom, s ciljem sprječavanja imućnih klubova da imaju 50 ili više seniora na rasplaganju od kojih većina nikad neće dobiti pravu priliku igrati.
Uefu čeka jako teška borba, pitanje je može li se izboriti za pravne ovlasti regulacije tržišta, no nešto se mora mijenjati...
