Idući tjedan navršit će se trideset godina otkako je originalni pehar namijenjen osvajaču SP-a u nogometu, posljednji put viđen u javnosti. Nitko ne zna što se s njim poslije toga dogodilo – ali nitko ne može sa sigurnošću reći ni da je taj pehar uopće bio pravi, a ne kopija...
U ožujku će u Hrvatsku stići pehar Svjetskog prvenstva u nogometu. U sklopu promotivne turneje trofej će proći sve zemlje-sudionice najvećeg sportsko-medijskog spektakla na planetu te ćemo uživo moći vidjeti to 36 centimetara visoko, 6 kilograma teško čudo napravljeno od 18-karatnog zlata.
No koliko god dragocjen bio (procjenjuje se da vrijedi preko 8 milijuna eura, ali njegova simbolička vrijednost je neprocjenjiva), ovaj pehar iza sebe nema nikakvu posebnu priču. Ne takvu kao njegov prethodnik, originalni Trofej Julesa Rimeta, kojeg je Brazil 1970. dobio u trajno vlasništvo kao prva zemlja koja je triput osvojila SP. Trinaest godina kasnije ukraden je i gubi mu se trag.
U noći s 19. na 20. prosinca 1983. dvojica su lopova ušli u zgradu Brazilskog nogometnog saveza (CBF) u Rio de Janeiru. Svladali su noćnog čuvara, svezali ga, začepili mu usta i prekrili oči te se dizalom uputili na deveti kat – u sobu gdje je čuvan pehar.
'U tom konkretnom slučaju pokazala se sva tragikomična nesposobnost brazilskog saveza', u knjizi 'Futebol – The Brazilian way of life' piše Alex Bellos. 'Savez je ranije iz sigurnosnih razloga dao izraditi jeftiniju repliku, ali te je noći ona ostala skrivena u ormaru, dok je pravi pehar bio izložen u vitrini od neprobojnog stakla. Međutim, vitrina je sa stražnje strane bila drvena i pričvršćena na zid, pa je lopovima trebala samo željezna poluga da je otvore. Pljačka je trajala dvadesetak minuta.'
Prema službenoj verziji, pehar je rastopljen u zlatne poluge u jednoj brazilskoj ljevaonici i rasprodan u komadima, ali po mnogima to ne drži vodu – najprije zbog toga što nije bio od čistog zlata, nego od srebra koje je njime bilo obloženo, a onda i zbog mnogih drugih detalja koji se ne uklapaju. Nekoliko osoba dovedenih u vezu s njegovim nestankom kasnije su stradale, također u nerazjašnjenim okolnostima.
O tome što se zaista moglo dogoditi Talijani su prije tri godine snimili dokumentarac 'Rimet Trophy'. U njemu pobijaju priču o izlijevanju u poluge, za koju nikad nisu pronađeni dokazi, te zaključuju da je pehar još negdje čitav. Neki od njihovih sugovornika čak iznose teoriju po kojoj je pljačku naručio jedan talijanski milijunaš. Simon Kuper, poznati nogometni kolumnist i pisac, godinama traga za 'Rimetom' i sklon je složiti se s autorima filma: 'Vjerujem da pehar još uvijek negdje postoji i nastavit ću ga tražiti', kaže.
Treba reći da je nestanak trofeja 1983. samo zadnji nastavak još nezavršene pripovijesti o njemu – pripovijesti u kojoj se miješaju elementi detektivskog trilera i fantasyja gotovo na tragu 'Gospodara prstenova'... Poput velikog prstena moći iz Tolkienovog epa, Rimetov pehar je donosio probleme onome tko ga je imao – tako prikladno za simbol koji se dodjeljuje nogometnom gospodaru svijeta.
Jules Rimet, legendarni predsjednik FIFA-e i idejni začetnik Svjetskog prvenstva, dao je 1929. izraditi trofej koji je kasnije dobio njegovo ime. Tijekom Drugog svjetskog rata, pokušali su ga se dokopati nacisti – budući da je tada bio u privremenom vlasništvu Talijana, nakon Mussolinijevog pada jedan je službenik nacionalnog nogometnog saveza sakrio pehar.
Nijemci su dobili dojavu i pretražili njegov stan, ali ga nisu uspjeli pronaći – bio je skriven u kutiji od cipela ispod kreveta.
Neki, poput Jima Lyncha i Joea Coylea koji su o tome napisali knjigu, vjeruju da je 'Rimet' ukraden još 1957. ili 1958., dok je bio pod njemačkom 'kontrolom'. Stručno oko otkrit će da je na fotografijama sa SP-a u Švedskoj 1958. pehar pričvršćen na drugačiju podlogu – i dok je FIFA to (desetljećima kasnije) objasnila time što je originalnu bilo potrebno promijeniti zbog 'dotrajalosti', nije mogla objasniti zašto je (kako neki tvrde) tada odjednom postao i koji centimetar viši nego ranije...
Najpoznatiji incident dogodio se 1966., kad je trofej – bilo da se radilo o originalu ili o krivotvorini – ukraden u Engleskoj samo četiri mjeseca prije početka SP-a. Tjedan dana kasnije ga je ispod jedne živice negdje u južnom Londonu pronašao pas-mješanac po imenu Pickles – kad je domaća reprezentacija osvojila naslov, pas i njegov vlasnik bili su pozvani na svečani banket, odlikovani i novčano nagrađeni, a danas se Picklesova ogrlica čuva u Nacionalnom nogometnom muzeju u Manchesteru.
Zanimljivo, tada su otočki mediji prenijeli izjavu Abraina Tebela, službenika Brazilske sportske konfederacije koji je žestoko kritizirao Engleze zbog krađe rekavši: 'U Brazilu se takvo nešto nikad ne bi moglo dogoditi. Čak i naši lopovi toliko vole nogomet da im ne bi palo na pamet počiniti takvo svetogrđe'. Sedamnaest godina kasnije pokazalo se koliko je bio u krivu.
Manje je poznato da su Englezi tada u tajnosti, u onih tjedan dana koliko je trofej bio izgubljen, naručili izradu replike od draguljara Georgea Birda. Poslije njegove smrti, obitelj je 1997. prodala tu kopiju i dobila za nju preko 250.000 funti na aukciji. Bila je to poprilično velika cijena – ali pričalo se da je kupac vjerovao kako je u pitanju originalni pehar, odnosno da su Englezi 1966. zamijenili pravi trofej Birdovom replikom.
Pokazalo se da je anonimni kupac zapravo bila FIFA... Simon Kuper je 2006. svjetskoj nogometnoj organizaciji poslao upit je li se možda u vrijeme kupovine mislilo da je trofej pravi. 'Nisam očekivao ikakav odgovor', kaže. 'Ali dobio sam email od odjela za medije u kojem se kaže: 'Da, FIFA je odlučila kupiti ovaj predmet jer se vjerovalo da bi mogao biti original.''
Nije bio. Pokazalo se da je Engleska ipak na SP u Meksiko 1970. poslala pravi trofej (ili barem onaj za koji je mislila da je pravi, ako uzmemo u obzir mogućnost da je zamijenjen još 1950-ih u Njemačkoj), gdje je Peleov Brazil ostvario povijesni hat trick svjetskih naslova i osvojio ga trajno.
Konačna krađa 1983. bila je velika sramota za Brazil. Joao Havelange, tada već predsjednik FIFA-e, u spomenutom dokumentarcu kaže: 'Sve do danas to je bio najtužniji događaj u mom životu'. Policija je objavila da je 'Rimet' rastopljen u zlatne poluge, iako za to nije bilo baš nikakvog dokaza – i na tome je ostalo.
Kuper je kasnije preko kolege stupio u kontakt s Pedrom Berwangerom, šefom brazilske federalne policije koji je vodio istragu. Ovaj mu je priznao: 'Ako pitate bih li potpisao izjavu u kojoj se kunem da je pehar rastopljen – ne bih. Nitko zapravo ne zna što se s njim dogodilo. Trofej bi najviše vrijedio da je još čitav – bilo bi to kao da posjedujete nogometni Sveti gral.'
A mnogi nastavljaju za njime tragati. Kuper kaže: 'Najvjerojatnije se nalazi u stražnjoj sobi nekog pokvarenog kolekcionara koji ga želi samo za sebe. Ne bi me pretjerano iznenadilo da se pojavi tijekom SP-a ove godine...'
Doista – za domaćina, koji želi izliječiti traume iz 1950., kad kao veliki favorit na svom terenu nije uspio osvojiti Trofej Julesa Rimeta, bila bi to ogromna simbolička motivacija. I rasplet dostojan brazilskih sapunica.