Krovna europska nogometna organizacija posljednjih godina je svojim potezima priznala da je politika velika opasnost za sport. U strahu da politika i mržnja ne ponize nogometnu igru u ždrijebu svojih natjecanja više ne dopušta susrete Španjolske i Gibraltara, Rusije i Ukrajine te Azerbajdžana i Armenije. S obzirom na viđeno u kvalifikacijama za Euro 2016., taj bi se popis mogao u budućnosti prošiti na Albaniju i Srbiju, Rumunjsku i Mađarsku pa čak bi komotno mogli zabraniti susrete Bosne i Izraela te Rusije i Crne Gore.

Također bi nakon svega trebala zabraniti dvoboje mrzitelja vodstva HNS-a i reprezentacije koja ga simbolizira i zbog njega pati. Nema nikakve razlike između gore navedenih primjera i ovog našeg. Međunacionalna ili unutarnacionalna mržnja, ista je stvar. Nema što raditi u nogometu.

Kako to izvesti? Priznajemo, nije jednostavno, ali postoji rješenje. Hrvatskim huliganima treba dodijeliti novu reprezentaciju, s čijim vodstvom neće imati problema i koju neće pokušavati uništiti čim zaigra svoju utakmicu. Našu izabranu vrstu treba pak dodijeliti nekoj drugoj zemlji, gdje će cijeniti nogometne znalce i uživati u njihovim potezima, bez nepotrebnih negativnih emocija.

Dakle, UEFA treba naći zemlju koja bi se s nama htjela zamijeniti za reprezentaciju i njezino vodstvo. Tu bi se Španjolska sigurno dobrovoljno javila. Tamo i tako u medijima svaki dan pišu o Rakitiću, Modriću i Mandži, vjerojatno navijači ne bi ni primijetili neku razliku kad bi naši postali njihovi. Također im Davor Šuker nije toliko odbojan i lakše bi ga progutali. Ne bi više morali zviždati Piqueu, svađati se oko toga ima li previše ili premalo Katalonaca u reprezentaciji, a i klupski im je nogomet važniji od izabrane vrste pa ih ni eventualni porazi ne bi boljeli.

Za hrvatske pak navijače španjolska izabrana vrsta bila bi idealna nova reprezentacija za bodrenje. Naša publika poznata je po razmaženosti, traži samo vrhunsku klasu, a u Furiji je ima na izvoz (što bi se doslovno dogodilo u ovom slučaju). Stadioni bi bili puni, ne bi bilo nemira ni divljanja, a pobjede koje bi nizala ova selekcija vjerojatno bi omekšale i najtvrdokornije huligane.

Kovača i momke Španjolskoj, nama Iniestu i društvo. Zavladao bi mir i blagostanje.

Naravno, cijela ova ideja bajkovitog je tipa i prilično neozbiljna, no ima važnu poruku: politika ne smije uništavati nogomet i UEFA mora štititi svoj sport. Pod svaku cijenu. I zato neka kazni naše ako treba doživotnim igranjem pred praznim stadionom, neka ih pokloni drugoj zemlji ako ovdje ne mogu normalno igrati, samo nek ih ne izbacuje s Eura za zelenim stolom, jer to bi bila nepravda, prljava i nesportska, kakvu samo politika može kreirati...