Treba biti pošten i priznati da je plasman dvije hrvatske momčadi na Final Four vaterpolske Eurolige priličan uspjeh. Mađari, osim pojedinačno, igračima u talijanskoj i crnogorskoj ekipi, nisu bili zastupljeni u Rijeci, a svi znamo sve o mađarskom vaterpolu. No iako su i Jug i Mladost postigli uspjeh plasmanom u polufinale, ipak je nakon njihovih poraza u petak ostala neka gorčina.

Oba naša predstavnika odavala su dojam nervoznih momčadi, sputanih važnošću utakmica i želje navijača da u domaćem bazenu imamo hrvatsko finale. Katkad neshvatljive pogreške u obrani još bi se kako-tako i mogle nadoknaditi da su napadi funkcionirali, no u petak na Kantridi hrvatskim predstavnicima ništa nije polazilo za rukom.

Sputanost okolnostima i prevelikom željom često se događa, no pitanje je nisu li i Mladost i Jug potrošili previše snage u međusobnim dvobojima za naslov prvaka države, igranim tek tjedan dana uoči Final Foura. Nije li vodstvo saveza moglo to finale odgoditi za tjedan nakon borbi za europski pokal? Kad se svemu doda i istrošenost naših vaterpolista u reprezentaciji, tad je možda ipak malo jasnija cjelokupna slika s Kantride.

Utakmica za treće mjesto, k tomu još i samo dan nakon poraza u polufinalu, sol je na ranu i 'gosparima' i 'žapcima'. I jedni i drugi se slažu da tu utakmicu ni ne treba igrati, no zbog pravila obje ekipe stisnut će zube i u subotu odigrati još jedan međusobni sraz.

Pro Recco i Primorac zaslužili su finale i na tome im treba čestitati, pogotovo Crnogorcima čiji je vaterpolo očito u velikom usponu. A hrvatskim klubovima, koji imaju znatno manje stranaca od svih ostalih momčadi koje su sudjelovale u Euroligi, valja poželjeti bolju sreću naredne sezone.