Najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti osvojila peto mjesto hicem od 66,57 metara
Nakon finala Sandra Perković nije skrivala koliko je razočarana ovim rezultatom. Emocije su je preplavile i u jednom se trenutku jednostavno 'raspala'...
vezane vijesti
'Cijela sezona je bila teška, borila sam se, nisam odustajala, vjerovala sam do zadnjeg trenutka da tu mogu napraviti velike stvari. Rekla sam maloprije da mi fali sreće, ali opet, koliko moraš biti bahat i bezobrazan da kažeš da ti fali sreće, a mogao si i ne biti ovdje', pričala je Sandra s 'knedlom u grlu', jedva je susprezala suze...
No, razočaranje je bilo preveliko, bez obzira na sve probleme s kojima se Sandra ove sezone borila. Nije izdržala, jecajući je nastavila pričati.
'Tužna sam. Očekivala sam i ja previše. Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu trpjeti udarce i krenuti za tri dana dalje. Žao mi je mog tima koji cijelu ovu godinu sa mnom radi ko konj. Vraćaju me iz mrtvih i ja dođem tu i ne opravdam status koji su oni uložili u mene. To je jedino što sebi zamjeram. Ne trebaju mi medalje, imam zlata, bronce i srebra. Ova medalja bi bila zahvala njima, eto, samo to me muči. Žao mi je mojih trenera Edisa Elkasevića i Saše Miloševića, žao mi je fizioterapeuta Branimira Vajde jer stvarno su me čupali iz podruma. I onda dođem tu i umjesto da bacim prvi i treći hitac u sektor i kažem, evo dečki to je to, 70 metara ili 68 metara, ja bacam avione na 66 metara', govorila je Sandra te ne skrivajući suze nastavila:
'Žao mi je što mi se to dogodilo u svibnju, noga mi se ovdje jednostavno počela gasiti. Rekla sam Edisu ujutro da sam spremna k‘o metak i da ću baciti 100 metara, ali jednostavno nemam treninga i nemam ove sezone tekme na velikim rezultatima. Kad treba 'ugrabiti', ja se prepadnem i to je ključan razlog zašto nemam medalju. A ove daljine koje su ovdje bile potrebne za postolje me ne plaše.'
Malo je Sandra zastala, pa nastavila u istom tonu...
'Žao mi je zbog petog mjesta, ali sve ima svoje zašto. Najvažnije se sad vratiti psihički i fizički. Možda mi je trebao hladan tuš, ali opet, cijela sezona mi je hladan tuš. No nisam odustala i to je najvažnije', pokušala je pronaći nešto dobro u svemu.
Za kraj je prokomentirala i fenomenalnu Amerikanku koja je osvojila zlato. Naime, Laulauga Tausaga je uoči finala SP-a bila tek deseta na svjetskoj ljestvici. Prije ovoga nije imala nikakvih uspjeha pa je ovaj naslov svjetske prvakinje jedna od najvećih senzacija u povijesti atletskih SP-a.
'To je tako, nije imala što izgubiti i svaka čast, ali dogodine, kad bude imala breme, vidjet ćemo kakva je. U Firenci je bacila 55 metara i sad je svjetska prvakinja. Atletika je lud sport, postajemo kao pikado, tko ubode - ubode', zaključila je uplakana Sandra Perković.
