Budući da zbog MESAPA (Međimurski sajam poduzetništva) NK Nedelišće već nekoliko godina nema svoj nogometni teren – utakmice igra kod općinskog rivala i susjeda NK Međimurec u Dunjkovcu - Pretetincu. U Nedelišću je pri samom završetku nogometni stadion koji će imati 500-tinjak natkrivenih sjedećih mjesta, a izgledat će ovako:

Inače posjet u Nedelišću na utakmicama treće lige kreće se od minimalno 300-tinjak gledatelja pa na gore. Priznat ćete da ni u 1.HNL neki nemaju puno veći prosjek... Da ne duljimo o okolnim stvarima, vrijeme je za pogled na utakmicu koja je proslavila ovaj klub, kad je na spomenutom igralištu NK Međimurec Nedelišće dočekalo goste iz Rijeke i izbacio ih iz kupa.

Sastavi:

Nedelišće: Posavec; Pintarić, Đukes, Sečan, Perko; Jagec, Bujanić, Pintarić, Jarić; Piškor; Međumurac
Rijeka: Lisjak; Knežević, Datković, Mujanović, Vanucci, Čulina, Kreilach, Marić, Brezovec, Cesarec, Weitzer

Kao što je vidljivo, Rijeka je na teren izašla s itekako jakim sastavom u kojem je nedostajalo tek nekoliko igrača od utakmice s Dinamom. Okupilo se oko 1.000 - 1.500 gledatelja, 50-ak pripadnika Armade iza istočnog gola. Bilo je oko igrališta i mladog i starog, od lokalnih pijandura do očeva i sinova, djedova i unuka, žena... prava fešta i praznik nogometa.

Kako je utakmica odmicala, tako je Rijeka polako imala sve više i više lopte u nogama, iako u početnih 15-ak minuta bilježimo dva opasna udarca nakon polukontri domaćina. No ono što je bilo odmah jasno vidljivo – Rijeka nije bila maksimalno u utakmici. Minuta po minuta i bez pravih šansi dočekali smo poluvrijeme, a u drugom poluvremenu Rijeka je sve jače pritiskala. Ako to i možemo nazvati pravim pritiskom. Domaćini su se sve više zatvarali, uglavnom zbog ipak inferiornosti u fizičkoj pripremi, no sve to su nadoknađivali maestralnom borbenošću i htjenjem da danas naprave nešto veliko. Sve oko igrališta mirisalo je na lijepu priču, Rijeka praktički nije pošteno ugrozila domaća vrata (ako izuzmemo nekoliko kornera, dva-tri slobodna udarca na 30-ak metara od gola i brojne centaršuteve), a domaćini su čekali svoju šansu. I dočekali su je, u 96. minuti 11 metara za Nedelišće, čak se ni nogometaši Rijeke nisu bunili, 'čist ko suza' reklo bi se. I… samo minutu kasnije, Jagec uzima loptu i 'Panenkom' šalje Lisjaka po loptu u mrežu. Delirij oko 1.500 navijača domaćih! (tek opaska da je nakon 11m Jagec očito nešto gestikulirao ili viknuo prema Armadi pa su neki od njihovih pripadnika upali i na teren i prisilili domaće redare i policiju na intervenciju). Tek nekoliko minuta nakon 11 m 100% šansa za Međumurca, ali Lisjak brani.

Do kraja utakmice vrijedi zabilježiti ovacije domaćim igračima na borbenosti i zasluženom prolazu, a sucu Burilu malu 'packu' jer je u par navrata naivno zažmirio na neke situacije. Posebno u 111. minuti kad je krenula kontra Nedelišća, a Riječki igrač (moram priznati da od silne gungule nisam vidio koji) sa svega tri metra vraća loptu Lisjaku nogom koji je dva metra od gola mirno hvata. Čak je i Lisjaku u nastavku akcije bilo smiješno da to nije bio indirekt. Nekoliko minuta prije kraja Močinić dobiva drugi žuti za brutalan start na polovici Nedelišća i fešta je mogla početi...

Sve u svemu praznik nogometa, 120 minuta borbe Davida i Golijata (u našim okvirima), a David eto opet uzima svojih pet minuta slave i zasluženo prolazi Golijata. Sasvim zaslužena pobjeda domaćih. A Rijeci samo otriježnjenje nakon pobjeda kontra Hajduka, Slavena i Dinama…

P. S. Može li išta bez HNS-a koji u daleko Nedelišće šalje delegata iz Splita. Pa je li to zaista potrebno gospodo? Ne bi li bilo bolje da je delegat iz Varaždina, Zagreba ili recimo Karlovca? Dokad ćemo se ponašati kao pijani bogataši?