Isti ga je stručnjak već vodio u Zagrebu i Zadru i sada ponovno vratio u Grad košarke. Jusup je Božića napunio samopouzdanjem, dao mu je ovlasti u igri, pretvorio ga u lidera kojem se divi regija.

Zašto nije uspio u Budućnosti? Sigurno nije zaboravio igrati košarku. Razlog je jednostavan, nije dobio ulogu u kojoj se najbolje snalazi. Igraču koji zabija preko 30 poena po utakmici ne treba mijenjati šut, već prema njemu treba slagati koncept igre.

To je u klubu kakva je Budućnost nemoguće. Ne zato jer Luka nema kapacitet to isto napraviti na višoj razini već trener nema slobodu odlučivanja ili jednostavno ne vidi Božića u liderskoj ulozi. Nakon sezone za zaborav u Podgorici Luka je vrijedno trenirao i nije želio raditi ispod cijene i s bilo kim. I na kraju je sudbina konačno spojila njega i Jusupa.

Dominaciji u ABA 2 ligi nije bila dovoljna da se Luka Božić nametne hrvatskim izbornicima. Vojska je igrača prošla kroz uspješne i neuspješne kvalifikacije, mijenjali su se i izbornici, ali za Božića mjesta nije bilo.

Sportski direktor HKS-a Aco Petrović, koji će u čekanju dugoročnijeg rješenja preuzeti i kormilo reprezentacije najavio je kako se Luka nalazi na njegovom popisu što znači da bi ga mogli gledati u sljedećem ciklusu pretkvalifikacija za Eurobasket 2025 protiv Austrije i Švicarske.

Zašto nam se događa da su igrači ovakvog kapaciteta daleko od radara i podcijenjeni. Zato što podcjenjujemo klubove koji participiraju u ABA 2 ligi, a istovremeno imamo tri predstavnika u ABA ligi koji godinama u elitnom razredu regionalne košarke broje pobjede na prste. U istoj toj ABA 2 ligi svi bi se oni morali dobro pomučiti za svaku pobjedu.

Podcjenjujemo i klubove iz Poljske, Češke, Slovačke i Slovenije koji participiraju u Alpe Adria Cupu. Njihove reprezentacije odavno su napravile iskorak u kvaliteti, lige su im prepune stranaca, a u tom natjecanju pojavljuju se momčadi iz gornjih domova nacionalnih prvenstava s daleko većim budžetima od Šibenke, Dubrave, Zaboka i Škrljeva. Klubovi su to s po četiri do pet stranaca od kojih se organizaciji i natjecateljski ima što naučiti.

Te su predrasude i Luku Božića držale podalje od reprezentacije. Valja vjerovati da je tomu kraj. Evo zašto...

U sinoćnjoj pobjedi Zadra protiv Mege 96-90 zabio je 33 poena uz 13 skokova i osam asistencija te nevjerojatnu valorizaciju 51.

Šesta je to najbolja valorizacija svih vremena u ABA ligi. Da su njegovi suigrači pogodili nekoliko otvorenih šuteva ili polaganja koja im je namjestio, Božić je mogao biti blizu valorizacije 59 koja je najveća svih vremena u ABA ligi, a djelo je Dejana Milojevića, danas jednog od pomoćnih trenera NBA prvaka Golden State Warriorsa.

Jedna lasta ne čini proljeće, reći ćete.

Slažemo se. Pa evo onda i podataka iz prva dva kola ABA lige. Luka je u prvom kolu u pobjedi Zadra nad SC Derbyjem ubacio 30 poena uz 13 skokova i sedam asistencija te valorizaciju 48, u drugom kolu u tijesnom porazu u Baru kod Mornara Božić je postigao 34 poena uz 4 skoka i dvije asistencije uz valorizaciju 35, a u toj je utakmici 47 poena ubacio Mornarov Russell te se uz valorizaciju 48 izjednačio s košarkašem Zadra po najvećoj valorizaciji u ovoj sezoni.

I onda je stiglo treće kolo, Zadar je dobio Megu, a Božić je postavio letvicu još više; 33 poena, 13 skokova i osam asistencija uz valorizaciju 51 što će teško netko prebaciti ove sezone,a nije isključeno da upravo on to napravi obzirom kakve igre prikazuje. Luka je tako već drugi puta u tri utakmice ponio titulu MVP-a za najboljeg igrača kola.

Igra raznovrsno, opasan je s vanjskih i unutarnjih pozicija, snažan je, skočan, prodoran, pun je samopouzdanja i ono što je najvažnije lopta mu nije zalijepljena za ruke, dijeli asistencije suigračima i diže ih na višu razinu.

Luka Božić je primjer zašto smo tu gdje jesmo. Sudimo njegovu igru prema klubu za koji igra, natjecanju u kojem participira, ljepoti izvedbe, a on je jedan od najboljih prezentera moderne košarke s kojima raspolažemo.

Ne čudimo se da se regija uz divljenje pita 'tko je sad ovaj', čudimo se da je hrvatska struka od njega digla ruke dok su se istovremeno šakom i kapom dijelili pozivi u reprezentaciju igračima, budimo blagi, s limitima daleko ispod Lukinih.

Ako ništa drugo, zaslužio je priliku kao i oni. Možda ju i iskoristi.