Hajdukovi čelnici u neugodnoj su situaciji, u sljedećih sedam dana moraju se riješiti 30-ak prekobrojnih igrača, koje trener Edoardo Reja neće voditi na pipreme u španjolsku Marbellu. Istina, najveći dio pogotovo onih mlađih bit će raspoređen na posudbe, odnosno popunit će redove druge momčadi koja se formira u okviru drugoligaša Mosora, no jedan dio je još uvijek upitan i nitko ne zna što će biti s njima.

Neslužbeno se doznaje da su prvenstveno Jertecu i Buljatu ponuđeni drastično umanjeni ugovori i raskid višegodišnje suradnje, a od sutra kreću i pregovori s najskupljim igračima (Cernat, Anas Sharbini, Vejić, Skoko, Šerić...) oko umanjenja ugovora.

Jedini izuzet od pošasti recesije bit će Senijad Ibričić, kojem je ponuđen novi ugovor vrijedan 250.000 eura i s kojim je BiH reprezentativac zadovoljan. I upravo je u toj rečenici sažeta nelogičnost Hajdukova poslovanja. Nesporno najbolji igrač Senijad Ibričić zarađuje četverostruko manje od pet, šest suigrača u svlačionici. S druge strane, to je i poruka Jurici Vranješu do kuda Hajduk namjerava ići, ali i Cernatu, mlađem Sharbiniju, Šeriću, Vejiću... što mogu očekivati na pregovorima sa Svagušom i Šurjakom.

Jasno je da je u ovo recesijsko vrijeme bolje prihvatiti i manji ugovor nego ostati bez ičega, no Hajdukovi profesionalci su svjesni da će novac kad-tad dobiti i, u slučaju da nemaju bolju ili barem jednaku ponudu (a većina ih nema), radije će trpjeti ponižemja i trenirati na Poljudu, nego se otisnuti u neizvjesnost.

S Juricom Vranješom situacija jer nešto drugačija, igrač s njegovim statusom i imenom lako će pronaći unosniji ugovor ili posudbu u Bundesligi. Ne bi li bilo logično da mu Hajdukovi čelnici ponude nešto više od 250.000 eura kada se zna da dolazi bez odšetete, a Ibričiću je primjerice za dolazak u Hajduk plaćena odšeta od 1,5 milijuna eura, Anasu Sharbiniju 1,7 mlijuna eura...