Unatoč tek jednom osvojenom bodu u dvije utakmice, Medveščak je tijekom Ice Fevera u Areni pokazao da interesa za hrvatski sport zaista ima, ali tek kad je sve pripremljeno na vrhunskoj razini, kad su rabijatni huligani suzbijeni u granice pristojnih navijača i kad sportaši svaki dan iznova dokazuju da daju sve od sebe. To su i razlozi zašto će unatoč rezultatskim razočarenjima Arena biti puna i u narednim danima, baš kao i Dom sportova kad se 'medvjedi' vrate kući.

Istina, hokej je danas in, itekako je važno biti viđen na utakmicama, po mogućnosti i imati dogovor s fotoreporterom da ovjekovječi prisutnost samozvanih celebrityja, bilo političkih, bilo estradnih. No to tako mora biti, nije to hrvatska izmišljotina.

Kako raditi s navijačima
Zato se ne treba ljutiti ni kad pet minuta prije kraja utakmice nekoliko stotina ljudi ustane sa svojih mjesta i napusti dvoranu. To ionako nisu pravi ljubitelji sporta, nego tek oni koji su došli da bi se narednog dana u uredu ili na Facebooku mogli pohvaliti da su bili na utakmici. No i od takvih klubovi žive, jer Arena je za vrijeme prvih dviju utakmica bila ispunjena, a karte nisu bile poklonjene, kao u nekim drugim sportovima. Uostalom, nerijetko ti isti ljudi kupuju majice i suvenire pa itekako pomažu klub.

Na tribinama Arene u petak i nedjelju vidjeli smo poznata lica zagrebačke navijačke scene. Ti isti dečki posve su se uklopili u izvrsnu atmosferu, dok su na Maksimiru ili na nekom gostovanju Dinama dio razularene gomile zbog koje policija i narod noćima ne spavaju. Dakle, može se, itekako se može raditi s navijačima i educirati ih. Možda političarima ne bi bilo loše malo razmisliti o tome prije nego što u Saboru izglasaju nove represivne zakone o navijačima, huliganima, banditima, kako god ih nazivali.

Začarani krug dobre volje
Na kraju, sportaši! Kad netko igra sa slomljenim rebrom, potresom mozga ili ozljedom ramena koja je toliko bolna da većina nas 'običnih' ne bi ni pomislila ustati iz kreveta, bolničkog naravno, a kamoli potrčati, onda ne treba čuditi to što zagrebački hokejaši dobivaju ovacije punih tribina. U hokeju nema previjanja zbog baletnog dodira rukom, nema bacanja u kaznenom prostoru, nema ni onih koji izbjegavaju treninge zbog neke čudnovate viroze. Navijači to prepoznaju.

Sve nabrojano zapravo čini začarani krug, jer nema navijača bez bespoštedne igre i poštenog pristupa sportaša, nema sponzora ako nema navijača, a sigurno nema ni prodanih 15.000 karata ako huligani iz tjedna u tjedan razbijaju glave. Pazite, dva dana po 15.000 prodanih karata; toliko se ljudi ne skupi u nekoliko kola domaćeg nogometnog prvenstva - zajedno! Košarku i rukomet nećemo ni spominjati.