Njihova buka nalik na histerično tuljenje krda slonova u stampedu ili glasnog zujanja skakavaca izazvala je burne reakcije i prosvjede mnogih igrača i navijača širom svijeta. Tako se slavni napadač Portugala Christiano

Ronaldo žali da mu je uz zvuke tih truba teško koncentrirati se na travnjaku, argentinski igrač Lionel Messi da je gotovo oglušio od njih, a izbornik Nizozemske Bert van Marwijk upozorio je da nikome ni na pamet ne padne da ih koristi na treningu njegove ekipe. Mnoge su televizijske kuće odlučile stišati prijenos zvuka sa stadiona, druge pokušavaju filtrirati njihov zvuk, a neki čak traže da se one potpuno zabrane.

Kako vuvuzele stvaraju zvuk?

Vuvuzele su ravne trube duge do oko jednoga metra. Ime na jeziku Tswana im je 'lepatata'. Tijekom puhanja usnice svirača otvore se i zatvore oko 235 puta u sekundi čime se stvara rezonancija u njezinu stošcu. Kada ih svira vješt puhač, proizvode zvuk nalik na lovački rog, međutim, u rukama običnih navijača, koji ne uspijevaju održati ravnomjeran protok zraka, a osobito kada se udruže stotine njih na različitim frekvencijama, vuvuzele postaju iritantni izvori buke pa čak i oružje opasno po zdravlje.

Zašto su tako glasne?

Glavni razlog glasnoće vuvuzela u njihovu je konusnu, odnosno čunjastu obliku. Osim na frekvenciji od 235 herca, ove trube stvaraju i harmonike - zvuke na frekvencijama koje su umnošci osnovne frekvencije – na 470, 700, 940, 1.171, 1.400 i 1.630 herca. Vuvuzele zvonasta oblika prodornije su od cilindričnih, jer imaju jače izražene više harmonike u čijim su područjima naše uši najosjetljivije. To je također i jedan od razloga zbog kojeg je konični saksofon glasniji od cilindričnog klarineta. Budući da na udaljenosti od jednog metra stvaraju buku od 116 decibela, dulje izlaganje njihovu zvuku opasno je za bubnjiće, a neka su istraživanja već pokazala da ljudi na stadionu znaju privremeno izgubiti osjet sluha.

Što je u njihovu zvuku toliko nepodnošljivo?

Poznato je da zvuci uskog spektra djeluju osobito iritantno; njih je teže ignorirati, jer snažnije uznemiruju od zvukova širokog spektra frekvencija kakav je primjerice onaj loše podešene radijske stanice. Osim toga, naše su uši svojevrstan sustav upozorenja – ljudi osluškuju i traže iznenadne promjene u zvucima da bi uočili prijetnju, a ignoriraju postojanu buku. Međutim, kad ona postane glasna kao vuvuzele, nemoguće je naviknuti se na nju.

Što poduzeti?

Televizijske radiopostaje mogu stišati prijenos zvuka iz gledališta, a neki stručnjaci preporučuju i tzv. program devuvuzelator koji filtrira buku u spektru u kojem su nepodnošljive trube najglasnije. Devuvuzelator svi zainteresirani mogu pronaći na ovoj stranici