Dubok glas i nedostatak ženstvenosti, naravno, nisu bili na vrhu razloga zbog kojih je IAAF naložio istragu. Ključan je bio neobično rapidan napredak njezinih rezultata. Došla je s ceste u vrh, to je zaista sumnjivo. Dopinški test očito je prošla, jer taj bi se zaključak prvi nametnuo. Savez mora paziti na promjene spolova, jer ako se to pokaže kao uspješna metoda za uspjeh, nastat će kaos.

Nije ovo prvi slučaj potrage za hermafroditima u kraljici sportova. Olimpijska pobjednica iz 1932. Stella Walsh ubijena je 48 godina kasnije, a obdukcija je pokazala da je imala testise i penis. Nefunkcionalne, ali ih je imala. Poljska sprinterica Ewar Kobukkovska, zlatna u štafeti četiri puta 100 iz 1964. je prva pala tijekom života.

Tada je Atletski savez pokazao svu svoju beskrupuloznost. Poljakinja je imala rijedak kromosomski poremećaj koji joj nije davao prednost u odnosu na konkurentice, no birokrati su sportašici odlučili oduzeti pravo na daljnje natjecanje. Posljednji slučaj koji je odjeknuo bio je onaj indijske srednjeprugašice Soundarajan, kojoj je prije tri godine oduzeta medalja s azijskih igara.

Prije igara u Ateni 2004. olimpijski odbor odobrio je nastupe osobama koje su promijenile spol, uz uvjet da su zahvat uredno prijavile i da su od njega (zbog hormonalne prilagodbe) prošle barem dvije godine.

Kao poanta priče može poslužiti slučaj Mary Peters iz Sjeverne Irske, zlatne sedmobojke iz Münchena 1972. Optužena je kao i Semenya danas, a test kojemu je bila podvrgnuta pokazao je da je ona žena kao i svaka druga na svijetu. Ipak, osim javne sramote nesretna je atletičarka kasnije prepričavala i osobne traume.

'Taj test bio je najneugodnija stvar koju sam u životu proživjela. Nikada se nisam osjećala toliko poniženom. Između ostalog, test je sadržavao i, kolokvijalno rečeno, vrlo detaljno šlatanje', prepričava Peters test, koji ionako u dva posto slučajeva nije točan.

Ako se pokaže da je skrivala promjenu spola, argumente južnoafričke šampionke većina neće ni htjeti saslušati. Mediji, brutalni kakvi jesu, pribit će je na stup srama i svijet će se sprdati s osobom koja prolazi nevjerojatno naporne treninge i postiže fantastične rezultate.

Ali ako se pokaže da je s njom sve u redu, na vjetrometini se mora naći kompletan vrh IAAF-a. Ovu su sumnju objavili bez ikakvog opreza i nužnog poštovanja prema natjecateljici. Neuobičajeno otvoreno krenuli su grlom u jagode i preuzeli velik rizik. Birokrati često nađu načina za izbjegavanje odgovornosti i ostanak u udobnim foteljama, no ako je Caster Semenya čitav svoj život bila žena – krivi su svi rukovodeći ljudi IAAF-a i jedini moralni epilog takve priče bio bi kolektivno odstupanje.