Azijske kvalifikacije se razlikuju od europskih ili južnoameričkih. 16 nacionalnih timova s tog kontinenta koji su najslabije plasirani na listi FIFA-e (Svjetske nogometne federacije) već su odigrali prvi kvalifikacijski krug - na ispadanje. Nema kvalifikacijskih skupina. Momčadi u izravnom duelu odlučuju tko će nastupiti u idućem 'kolu'.

Prvi je krug odigran krajem prošlog tjedna. Snage su između ostalih odmjerili Nepal i Istočni Timor, Mongolija i Mijanmar i Palestina protiv Afganistana. Najbolje azijske reprezentacije poput Japana ili Južne Koreje u natjecanje 'uskaču' tek u trećem kvalifikacijskom kolu.
Najviše je pozornosti u prvom krugu izazvao nastup Palestinaca. Osim sportskog, nastup te momčadi ima i veliku političku dimenziju. Možda i veću od one - sportske.

Palestina se trenutno nalazi na 171. mjestu FIFA-ine rang-liste. Afganistanci su 164. I Palestina je prošla dalje. Nakon pobjede od 2:0 u prvoj utakmici (odigrana u Tadžikistanu zbog nesigurnog stanja u Afganistanu), Palestinci su na domaćem terenu odigrali neriješeno 1:1. Bio je to prvi nastup u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pred domaćom publikom.

Palestina je jedina momčad s FIFA-ine rang-liste koja nastupa u kvalifikacijama, a da ta 'zemlja' nije međunarodno priznata kao suverena država od strane Ujedinjenih naroda. No, prvi nastup nacionalne vrste na domaćem terenu u Zapadnom Jordanu za mnoge je građane i same igrače simbolični znak priznanja. "Ako druge momčadi dođu igrati kod nas, to je na jedan način priznavanje Palestine kao države", rekao je reprezentativac Murad Ismael.

Uzvrat je odigran u Al-Ramu, predgrađu Jeruzalema. Palestinci će nakon uspjeha protiv Afganistana u drugom kolu kvalifikacija igrati protiv Tajlanda. I ponovno će kvalifikacijsku utakmicu, tako je barem planirano, odigrati na palestinskom tlu, tlu jedne države koja uopće ne - postoji.

Najzaslužniji za taj uspjeh je Jibril Rajoub, već tri godine on je šef Palestinskog nogometnog saveza. 'Prva kvalifikacijska utakmica u kojoj su igrali Palestinci, uz palestinsku himnu, pod palestinskom zastavom, na palestinskom tlu. To je prva utakmica u našoj povijesti', govori on ponosno o srazu s Afganistancima.

Rajoub je s nogometom uspio u onome što političarima tek predstoji. FIFA je naime priznala Plaestinu kao nogometnu 'državu'. 'Reprezentacija je znak života državnosti, ona je potrebna za stabilnost nacije i to je dovoljno uvjerljiv argument za međunarodnu zajednicu da doista prizna i stvarnu palestinsku političku egzistenciju', poručuje on.

Već dvije godine izbornik palestinske reprezentacije je Alžirac Mussa Bazaz. Jedan od najvećih problema s kojim se suočava u Palestini je manjak odgovarajućih terena za treniranje. 'Potrebno nam je puno stadiona. Mi imamo trenutno samo 12 stadiona za 200 klubova', otkriva čovjek koji je u svojoj karijeri trenirao i francuske drugoligaše.

Iako je, nogometno gledajući, Palestina zemlja u razvoju, taj je sport uvjerljivo najpopularniji. Najteže je igračima iz Pojasa Gaze. Oni se ne mogu slobodno kretati između njihove domovine na Mediteranu i Zapadnog Jordana. Veznjak Husam Vadi je zbog toga prije tri godine posljednji put posjetio svoj rodni grad Gazu. Od obitelji mu je važniji - nogomet.

Husam se nada da će jednoga dana nastupati za samostalnu, međunarodno priznatu državu. I nada se da će konačno ponovo vidjeti svoju zaručnicu. Ona živi u Gazi. Sve dok Husam želi nastupati u međunarodnim natjecanjima za Palestinu, on ne smije vidjeti svoju dragu. Izraelci naime ne dozvoljavaju palestinskim reprezentativcima da napuste Gazu.