Nije dugo trajalo, gledatelji u dvorani u predgrađu Washingtona, kao i oni pred televizijskim ekranima, nisu se još pravo ni zavalili u svoje stolce, a sve je bilo gotovo. Gregory Corbin (31), boksač i osuđeni kriminalac, nestao je za 60 sekundi. Da, toliko je trebalo Hrgoviću da ga pogodi u bradu i ostvari osmu pobjedu u isto toliko profesionalnih nastupa.

'Hvala Americi za ovu priliku, drago mi je što sam imao priliku boriti se ovdje. Ali niste imali vremena vidjeti najboljeg Filipa Hrgovića. Nadam se da ću uskoro moći opet pokazati koliko mogu i već sam rekao - spreman sam boriti se bilo kad, bilo gdje i protiv bilo koga', rekao je hrvatski boksač, a kojeg je kultni magazin The Ring predstavio kao 'nadolazeću boksačku zvijezdu'.

'Moj konačni cilj je postati svjetski prvak i držati u svom vlasništvu sva četiri pojasa. Najbrže od svih boksača na svijetu idem prema vrhu. Nitko me ne može zaustaviti, a to ću vam i pokazati. Koliko sam blizu titule, e to je pravo pitanje. Mislim da sam vrlo blizu okršajima s onima na samom vrhu', rekao im je tada.

Velika uloga djeda Stjepana i potpora obitelji

Na putu do uspjeha, prepunom trnja, veliku ulogu imali su i 'geni kameni'. Naime, obitelj Hrgović u Zagreb je stigla iz Hercegovine (očevi preci su iz Bitelića kod Sinja, no prešli su Dinaru i došli na Livanjsko polje i tata Pero se rodio ondje, a u Zagreb je došao u šestom razredu osnovne škole, dok su majčini roditelji iz Dervente). Stara izreka kaže kako'krv nije voda, stoga ne čudi to da sa 198 centimetara visokim i neustrašivim hrvatskim borcem većina boksača, oni koji sanjaju o tituli svjetskog prvaka, ne želi u ring.

Na to je ukazao i Paul Smith, bivši boksač koji danas radi kao komentator na Sky Sportsu.

'Hrgović će imati problema s pronalaskom protivnika jer svim teškašima može napraviti velike probleme. Hrgović je veliki rizik za sve protivnike.'

Oni boksači koji su osjetili kakav snažan udarac ima El Animal uvjerili su se na svojoj koži što to znače 'geni kameni'. Radne navike ionako mu nikad nisu bile upitne i, kao i mnogi sportaši prije njega, vodi se starom izrekom - red, rad i disciplina. To je jako dobro naučio od djeda Stjepana koji je cijeli životni vijek naporno radio najteže poslove kako bi prehranio obitelj.

Od Bucka do El Animala

No tko je Filip Hrgović? Kako je išao njegov boksački put, tko mu je bio najveća podrška, s kakvim preprekama se suočio, što se zna o njegovu privatnom životu, zaručnici, obitelji...

Rođen je 4. lipnja 1992. u Zagrebu. Otac Petar radi u Hrvatskim autocestama, a majka je diplomirana kineziologinja koja je većinu života provela kao domaćica odgajajući petero djece. Od Filipa su stariji Ivan i Ivana, a mlađi Matija i Marta.

Sam je otkrio veliku ulogu djeda Stjepana koji je 30 godina radio na baušteli u inozemstvu i koji je izgradio svoju i njihovu kuću.

'Najviše žalim što dida Stipe, uz kojeg sam bio posebno vezan, nije doživio moje najveće uspjehe.'

S jednom plaćom život nije bio lagan, ali Fićo je priznao kako nije primijetio da u nečemu oskudijevaju iako je njegov otac u razgovorima za hrvatske medije znao reći: 'U našoj obitelji vladala je parola - ne pitaj što ima za jelo, nego ima li što za jelo!'

U školi su ga zvali Bucko, za što nije potrebno objašnjenje, završio je ekonomsku školu, a čak je išao na natjecanja iz matematike. U tom periodu bio je previše razigran pa su mu ukori bili normalna stvar tijekom školovanja, ali se nikada nije tukao zbog svoje dobre ćudi.

Prvi sport koji je počeo trenirati bila je košarka kako bi skinuo višak kilograma, ali je zbog naglog rasta imao problema s koljenima i leđima pa se s 14 godina prebacio na plivanje, a zatim se upoznao s boksom.

S obzirom na to da je iz Sesveta, logično je bilo da svoje prve korake u ringu napravi u BK-u Leonardo iz Sesveta, pod budnim okom nekadašnjeg trenera Leonarda Pijetraja.

Najstresnija godina u karijeri

Inače, roditelji u početku nisu bili presretni njegovim novim izborom, posebice majka, ali Filipa više nitko nije mogao maknuti od boksačke vreće.

Kalio se na juniorskim i seniorskim prvenstvima, osvajao domaće titule, a zatim se dokazivao u jakoj Svjetskoj ligi. Godine 2015., s 22 godine, postao je europski prvak, a godinu kasnije doživio je vrhunac u amaterskoj karijeri jer je na Olimpijskim igrama osvojio brončano odličje.

Logičan slijed bio je prelazak u profesionalce, a na prvi profesionalni meč poslije Igara morao je čekati čak 14 mjeseci.

'Bila mi je to najstresnija i najgora godina u karijeri. Ne ponovila se. Ne samo zato što nisam boksao, nego i zato što su mi trebali mjeseci da se priviknem na nova pravila igre jer profesionalni boks nije samo sport, nego i biznis.'

Krajem rujna 2017. upisao je prvu pobjedu protiv Brazilca Raphaela Zumbana Lovea, a zatim su pred Filipovim udarcima pokleknuli Čeh Pavel Šour, Britanac Tom Little, Irac Sean Turner, Meksikanac Filiberto Tovar te Amerikanci Amir Mansour, Kevin Johnson i Gregory Corbin.

Hrgović se pokazao i kao opak sparing partner - sparirao je tako Vladimiru Kličku, kojeg je isticao kao boksača kojem se najviše divi, te Davidu Hayeu, a Britanac ga neće pamtiti po dobrome. Naime, 2013. Hrgović mu je na sparingu razbio arkadu, zbog čega je Haye zaradio šest šavova te je morao odgoditi boksački meč s Tysonom Furyjem pa je izgubio milijune funti zbog neodržavanja borbe.

Sretno zauzet odbojkašicom i ekonomisticom

Što se tiče ljubavnog života, Filip je sretnoj vezi već šest godina s Marinelom Čaja, ekonomisticom i odbojkašicom, s kojom je ovog vikenda uplovio u bračnu luku.

'Imam sreću što smo se našli jer kao sportašica zna kakav mi je tempo. Već smo dugo zajedno pa su brak i djeca logičan slijed u našoj vezi.'

Zanimljivo, Hrgovića u ring prati pjesma pjevača Thompsona, oko kojeg se uvijek lome koplja u hrvatskoj javnosti. Pjesma se zove 'Geni kameni'...

'Jedna je od meni najdražih jer budi emocije i govori koliko je važno znati tko ste i odakle dolazite.'

Ono što mu smeta je, prema njemu, loš odnos države prema sportu, a to se najbolje vidjelo u istupu njegova oca kada je osvojio olimpijsku medalju.

'Odsvirat će ti himnu, dići zastavu, političari će te dočekati i fotografirati se za svoje niske potrebe. J... im mater svima, ne daj im da se slikaju s tobom...', poručio je tada otac Petar i izazvao buru u javnosti.

Čeka se završno poglavlje

No to je neka druga, bolna tema hrvatskog sporta općenito. Filip je imao tu sreću da je rastao u skladnoj i radišnoj obitelji, na koju je neizmjerno ponosan jer mu je pomogla da izgradi svoj životni stav koji ga polako vodi na mjesto na kojem želi biti – na sam vrh.

Uglavnom, ova životna priča daleko je od svojeg kraja, a završno poglavlje u kojem vidimo Filipa s boksačkim pojasevima svjetskog prvaka u rukama tek se treba dogoditi.

A do tada će se Hrga svakodnevno 'ubijati' na treninzima, rušiti suparnike u ringu, živjeti spartanskim režimom, skromno i disciplinirano... Sve dok ne ostvari svoj san.