Sandra, čiji bi život već odavno bio ekraniziran da je rođena bliže Hollywoodu, prošla je klasičan put od trnja do zvijezda. Točnije, od sepse nakon operacije do prvih zlata. Pa od neopreznog (supstanca koja uopće ne pomaže) dopinga i suspenzije do Olimpa! Suze su same krenule i zlatna frajerica iz Dubrave je potrčala u zagrljaj svom voljenom treneru Ivančiću.

'Malo sam se raspala kad sam shvatila da sam zlatna. Krenu i suze, kako neće kad mi je ovo najbolji dan najbolje godine u životu. Još mi ništa nije jasno, valjda ću shvatiti kad mi daju medalju. Još da sam bacila 70 metara, ali ima vremena', diktirala je uzbuđeno Sandra svoj pobjednički govor HTV-u.

'Nisam u glavi počela slaviti već nakon pobjedničkog hica iako je bilo jasno da će to netko teško nadmašiti. Čekala sam i dočekala. Ovaj stadion, ova atmosfera...' zbrajala je dojmove 'zlatna' te zavikala: 'Volim te mama.'

Slijedi slavlje.

'Pozdrav rukometašicama. Proslavit ćemo malo, ali ne smijemo pretjerati jer sutra imaju utakmicu.'

Ima vremena za slavlje, Sandra je nakon obrane europskog zlata o vrat okačila i najvrjedniji sportski trijumf. Prva Hrvatica na ljetnim igrama od samostalnosti, prva uopće nakon rukometaša 2004. Nova hodajuća legenda hrvatskog sporta, a tek su joj 22 godine...