Biti olimpijac nije jeftino. Znaju to ponajviše hrvatski natjecatelji koji bi bez potpore obitelji teško stigli tu gdje su sada. U Vancouveru se natjecatelji mogu podijeliti na tri skupine - na one koji samo žive od sporta i zaradit će toliko da im to uz pametno raspolaganje jamči lagodan život i nakon završetka profesionalne karijere, zatim su tu studenti koji uvelike ovise o pomoći države i roditelja te na kraju oni koji rade te im sport nije jedina preokupacija u životu.

Na Zimskim olimpijskim igrama najviše ima studenata. Oni ili žive na grbači roditelja ili imaju stipendije ili poneki sponzorski ugovor. Uvelike ovise o pomoći države i sportskih saveza, a nakon Vancouvera vraćaju se u školske klupe, pri čemu će i redovito trenirati.

Druga skupina na Igrama su vrhunski sportaši poput muških hokejaša, najboljih alpskih skijaša i skijašica, skakača te biatlonaca koji zahvaljujući rezultatima zarađuju toliko da su si riješili egzistenciju i nakon što završe karijeru. Osim što ih odlično plaćaju klubovi, neki imaju i odlične sponzorske ugovore i nikakav dodatni posao nije im potreban. Rijetki su, poput norveškog hokejaša Juhe Kaunismakija, koji je briljantan informatičar i u budućnosti će imati svoju tvrtku, a istim poslom bi se mogao nakon karijere baviti i četverostruki olimpijski pobjednik, švicarski skijaš skakač Simon Ammann. No njima i bez toga novac nije potreban.

Ima i onih koji rade nakon Igara ili se barem tako vode. Po onome što je poznato o sportašima, najpoželjnije je biti vojnik. Na plaći ste države i vaše je samo da trenirate, a do kraja života imat ćete mirovinu vojnika te sve ono što sportaš dobije zbog rezultata i od sponzora. Kod nas toga nema jer vojska nema dovoljno novca ni za sebe, a kamoli za vrhunske natjecatelje. No zato su Njemačka (biatlon - Kati Wilhelm, Magdalena Neuner), Slovenija (biatlon - Klemen Bauer, Teja Gregorin), Austrija (sanjkanje - Veronika Halder, biatlon - Friedrich Pinter), Japan (biatlon - Isa Hidenori), Bjelorusija (skijaško trčanje - Leanid Karneyenka, alpsko skijanje - Lizaveta Kuzmenak), Latvija (biatlon - Gerda Krumina), Francuska (skijaško trčanje - Karine Laurent Philippot), Indija (alpsko skijanje - Jamyang Namgial) nagradili neke svoje sportaše i osigurali im redovita mjesečna primanja vojnom službom. Popis onih koji služe domovini je ipak prevelik da bismo sve spomenuli pa recimo tako da je u Njemačkoj gotovo trećina olimpijaca u vojsci (50-ak).

Isto tako, nije loše biti ni policajac, što je skeletonac Michi Halilovic, brzi klizač Marco Weber (oba Njemačka), skijaš trkač David Hofer i sanjkaš Armin Zoeggeler (oba Italija). I oni imaju redovitu plaću i radni staž, a šefovi očigledno imaju razumijevanja za sport.

Naravno da ima i onih koji nisu na državnim jaslama, odnosno na leđima poreznih obveznika, pa ćemo tu spomenuti njemačku brzu klizačicu Danielu Anschutz Thoms koja je ekonomistica, Slovakinju Natalie Babonyovu koja zarađuje novac u jednoj farmaceutskoj tvrtki, a inače je hokejašica. Tu je i švedska skijašica Therese Borssen koja ima love, ali iz gušta dizajnira sobe. Kanađanin i alpski skijaš Julien Cousineau je financijski savjetnik, isto kao i Australac Duncan Harvey koji vozi bob te britanska kurlingašica Jackie Lochart. Hokejašica Švicarske Anja Steiefel je javna bilježnica koja nalazi uzbuđenja, jer ga nema na poslu, na ledu.

Najbolji svjetski snowboarder, Amerikanac Seth Wescott dobro živi od svojeg sporta, no uspješan je i kao ugostitelj. Ima restoran koji odlično posluje.

Neki su spojili ugodno s korisnim pa dodatno zarađuju kao treneri ili profesori tjelesnog, kao što su Britanka Nicola Minichiello (bob), Francuz Emmanuel Jonnier (skijaško trčanje), Turkinja Tugba Karademir (umjetničko klizanje), Gruzijac Otar Japaridze (umjetničko klizanje) ili Mongolac Khash-Erdene Khurelbataar (skijaško trčanje).

Na Zimskim igrama se može pronaći i nutricionistkinja Denise Dupont (curling, Danska), carinica Vesna Fabjan (skijaško trčanje, Slovenija), električar Cedric Grand (bob, Švicarska), psihologinja i pravnica Renate Groenewold (brzo klizanje, Nizozemska), zubni tehničar Matthias Guggenberger koji doduše radi u vojsci (skeleton, Austrija), novinarka Katharina Gutensohn (slobodno skijanje, Austrija), a automobil vam može popraviti Roland Haldi (snowboard, Švicarska). Tu je i jedna slikarica Jenni Hiirikoski (hokej na ledu, Finska), liječnica Esme Kamphuis (bob, Nizozemska) i djelatnica osiguravajuće kuće Angelina Jensen (curling, Danska).

Treba spomenuti i latvijskog vatrogasca Janisa Mininsa (bob), španjolskog farmera Vicenca Vilarrubla (skijaško trčanje) te švicarskog vodoinstalatera Petera von Allmena.

No pitanje na koje se teško može dobiti odgovor je koliko tko od njih stvarno radi, odnosno ima radno vrijeme od osam sati.

Najbolji hrvatski olimpijci su studenti kao što su Jakov Fak, Natko Zrnčić Dim i Ana Jelušić, kojima je glavno zanimanje vrhunski sportaš, jer zarađuju od toga, kao i naš srebrni skijaš Ivica Kostelić.

Inače, posebna kategorija su kineski olimpijci. Njih država strpa u kampove i tamo im ništa ne nedostaje. Na njima je samo da treniraju i osvajaju medalje, a za sve ostalo će se pobrinuti državni proračun.