Najnovija studija pokazala je da plinove oblaka osvjetljava obližnji kvazar te da se u jednom džepu oblaka rađaju nove zvijezde. Misteriozna golema nakupina veličine Mliječne staze (oko 100.000 svjetlosnih godina) lebdi u svemiru u blizini spiralne galaksije IC 2497. Od Zemlje je udaljena oko 650 milijuna svjetlosnih godina.

Oblak je nazvan Hanny's Voorwerp (na nizozemskom Hannino tijelo, odnosno objekt) po Hanny van Arkel, nizozemskoj učiteljici koja ga je otkrila 2007. u sklopu internetskog istraživanja svemira poznatog kao Galaxy Zoo. Ovaj projekt angažira amatere u proučavanju desetaka tisuća galaksija koje snima Hubble.

Najoštrija fotografija Hanny's Voorwerpa, koju je Hubble dosad snimio svojom širokokutnom kamerom 3 i naprednom kamerom za istraživanja (kliknite na fotografiju za uvećanje), otkrila je da u oblaku postoji rodilište zvijezda. Radijska promatranja pokazala su da se iz jezgre obližnje galaksije uzdižu plinovi te da su oni u interakciji s malenim područjem Hanny's Voorwerpa koje se urušava i stvara zvijezde. Ovo urušavanje najvjerojatnije izaziva pritisak dotoka novih plinova. Najmlađe među zvijezdama stare su tek nekoliko milijuna godina.

Znanstvenici pretpostavljaju da je susret IC 2497 s nekom drugom galaksijom potaknuo stvaranje crne rupe u njoj i izvukao plinove koji danas lebde u svemiru.

Zelenkasti Voorwerp moguće je vidjeti samo zato što ga obasjava svjetlost iz središta galaksije odnosno iz kvazara koji se vjerojatno ugasio prije nekih 200.000 godina.

Kvazari su najsvjetlija svemirska tijela - jezgre galaksija - čiju energiju stvaraju supermasivne crne rupe. Da bi stvorile luminozitet jačine 10 na 40 W - što je prosječni sjaj kvazara - supermasivne crne rupe moraju konzumirati količinu materijala jednaku masi 10 Sunca godišnje. Najsjajniji poznati kvazari konzumiraju oko 1.000 Sunčevih masa godišnje.

Smatra se da se kvazari pale i gase ovisno o okolišu - nakon što kvazar konzumira sav plin i prašinu u svojoj okolini, pretvara se u običnu galaksiju.

Voditelj istraživanja astronom Bill Keel sa Sveučilišta Alabama u Tuscaloosi predstavio je rezultate studije jučer na zasjedanju Američkog astronomskog društva u Seattleu.