Bethesdina dizajnerska filozofija nešto je što ili volite ili mrzite. Igre koje obećavaju puno više nego što dostavljaju nerijetko su oplemenjene slobodom koju pružaju, a istovremeno su suspregnute nerijetko zastarjelim softverom, očajnom nedovršenošću ili jednostavno - neistinama vezanima uz značajke koje nikad nećemo iskusiti.

Dobro isprobana formula

Starfield, akcijski RPG smješten u bespućima svemira, ne seže predaleko od te formule, pružajući gejmersko iskustvo na koje su svi veterani već navikli. Razlika između ove igre i Skyrima ili Fallouta najviše leži u obećanjima koja smo dobili.

Autori su govorili o masivnom svemiru koji ćemo moći istraživati, a dobili smo hrpu nepovezanih instanci strpanih u nevidljive kocke. Tražili smo nesmiljeno RPG iskustvo, a dobili smo Bethesdinu verziju Borderlandsa nalijepljenu na kostur igara starih preko deset godina.

Na koncu, tražili smo RPG sustav koji igračima daje slobodu, a dobili smo igru koja od nas zahtijeva da biramo određene vještine kako bismo mogli raditi stvari koje u drugim videoigrama dolaze u samom startu. Sam ritam igre je, tim rečeno, dosta drukčiji nego što je bio u dosadašnjim Bethesdinim naslovima. Primjerice, veliku količinu vremena proveli smo u raznim izbornicima koji pokrivaju sve od putovanja među odredištima, preko menadžmenta prtljage, do uređivanja broda kojim putujemo.

Moglo je biti i gore...

Dio gdje planiranje prelazi u akciju nije baš dobar. Umjetna inteligencija suputnika u najboljem je slučaju upitna, pa ćete ih vjerojatno, kao i mi, prenamijeniti u tegljače kojima dobacujete hrpu predmeta što ste ih pokupili. Animacije lica su većinom neuvjerljive i ukočene, a jedini spasonosni faktor leži u igračevoj toleranciji stvari na koje ne može utjecati.

Tako ćete nevoljko trpati perkove u provaljivanje da biste otvorili bravu koju vam glavna priča gura pod nos, samo da biste shvatili da skoro ništa u igri ne možete raditi ako se u tome ne specijalizirate - pa čak i banalne stvari poput proizvodnje nove opreme.

Borba u svemiru je neispirativna i banalna dok je borba na tlu relativno zabavna zbog pristojno odrađenog neprijateljskog AI-ja, a sve kompletiraju tone oružja i opreme kojima brod ili lik možete učiniti zbilja vašim. Još jedna stvar koja nas je razočarala tijekom igranja je Starfieldova priča. Riječ je, bez ulaska u nepotrebne detalje, o fascinantno dosadnoj priči punoj nezanimljivih likova, koju, začudo, u mnogim trenucima zasjenjuju brojne sekundarne misije.

Ako dobijete priliku, počnite se zabavljati brojnim fakcijama i raditi nevezane misije. Samo nemojte očekivati da će postupci tijekom njih utjecati na svijet oko vas - pripremite se na lijepu priču, zanimljive zaplete i zadovoljavajuće rasplete bez nekih prevelikih konsekvenci.

Problem s imerzijom

Najveći adut, barem što se mehanika tiče, impresivna je količina opreme kojom se Starfield možete prilagoditi vašem preferiranom stilu. Jedina stvar koja vas na kraju priče razdvaja od potpunog užitka u igri leži u vašoj spremnosti da tolerirate zastarjele ili loše odrađene mehanike.

Privikavanje na filozofiju i pravila različitih naslova nije ništa novo - na koncu, prepuštanje svemiru u RPG-ovima jedan je od njihovih glavnih čari, no ako vam za ulazak u igru treba dvanaest i više sati (kao što je slučaj sa Starfieldom), onda imamo problem.

Zabavno, ali očekivano

Premda argumenti koje smo naveli vjerojatno neće obeshrabriti igrače koji su u Starfield ušli priželjkujući još jedan Bethesdin RPG, uvjereni smo da je, ako ni zbog čega drugog osim dostupnog vremena, mogla napraviti puno više od ispranog Borderlandsa u odjeljcima odvojenom svemiru. Štoviše, ako tražite imerzivnije iskustvo, predlažemo da, ako već niste, zaigrate treći Fallout ili Elder Scrolls: Skyrim.

• Ime: Starfield
• Žanr: akcijski RPG
• Proizvođač: Bethesda
• Izdavač: Microsoft
• Platforme: Windows, Xbox Series X
• Cijena: 67 eura