Sjećate li se one 'upućene' saborske zastupnice koja je u nekoj raspravi našla za shodno ispaliti da istospolnih veza nema nigdje u prirodi? E pa, nova studija tvrdi da su zapravo zabilježene kod najmanje 1500 životinjskih vrsta
Istospolni seksualni odnosi često se smatraju evolucijskom besmislicom, jer po svakoj logici ne mogu pomoći reprodukciji gena i opstanku vrsta. Bar na prvi pogled.
Međutim, ekolozi sa sveučilišta u španjolskoj Granadi utvrdili su u radu objavljenom u časopisu Nature da su se takvi odnosi razvili kod mnogo vrsta i zapravo odigrali iznimno vrijednu ulogu u stvaranju složenijih društvenih odnosa u životinjskim zajednicama.
vezane vijesti
Kako je utvrđeno, istospolne veze očekivano najčešće su kod sisavaca, u otprilike pet posto vrsta. Posebno su česte kod primata, zabilježene su kod 51 vrste, od lemura do manjih i velikih majmuna.
Jedan od najzanimljivijih primjera su bonobo majmuni, srodni čimpanzama. Ova vrsta je i inače poznata po svom nevjerojatno jakom seksualnom nagonu, doslovno cijele dane mogu provesti u spolnim odnosima. Nije pretjerano reći da je cijela njihova grupna dinamika izgrađena oko seksa kojega koriste da bi izgradili veze među članovima i članicama zajednice.
I to nije ograničeno na heteroseksualno ponašanje. I ranije su istraživači otkrili da će sve jedinke bonoboa ulaziti u odnose s pripadnicima istog spola s vremena na vrijeme. Čak je to primjetnije kod ženki koje se često može vidjeti kako uživaju u međusobnom trljanju genitalija. Kod mužjaka zabilježen je i oralni i analni seks.
Kako zaključuju autori studije, ovakvo seksualno ponašanje igra vrlo važnu društvenu funkciju kod mnogih sisavaca. Osim što time održavaju snažnije društvene odnose, smanjuju se napetosti među spolovima, agresivnost i sukobi među konkurentskim mužjacima. Osim kod bonobo majmuna, slična matrica zabilježena je i kod čimpanzi, ali i kod nekih drugih vrsta, možda iznenađujućih: muflona, lavova, vukova, divokoza...
I nisu u pitanju samo sisavci, jer su istospolni odnosi primijećeni i kod riba, vodozemaca, reptila i ptica, pa i kukaca. No, kod tih je skupina manje jasna evolucijska funkcija ovakvog ponašanja. Jasno, i za tumačenja zašto se sisavci odaju odnosima s pripadnicima istog spola može se reći da su u pitanju hipoteze.
Osim toga, autori upozoravaju da bi trebalo biti jako oprezan pri nalaženju sličnosti između istospolnih odnosa kod životinja i seksualne orijentacije kod ljudi. Naime, kod životinja, pa i onih najaktivnijih na ovom polju, primijećeno je da su u pitanju 'brzinske', površne interakcije, a ne – kao kod ljudi – trajne seksualne preferencije. No, daljnja istraživanja bacit će više svjetla, koje je dosad bilo potiskivano zbog očito zastarjelih vjerovanja i predrasuda, poput onih s početka teksta.
