'Dolje, u 3. maju, a da nitko to još ne zna, moguće je da radi čovjek od tri milijuna dolara. Zove se Saša Stefanović, 51-godišnji zavarivač iz Rijeke', piše u uvodu autor.

Vijest je izazvala oduševljenje brojnih čitatelja. Neki su se odmah sjetili ruskog matematičkog genijalca Grigorija Perelemana koji je 2003. uspio dokazati Poincareovu konjukturu, a u medijima se više proslavio činjenicom da je odbio milijun dolara nego samim rješenjem. U komentarima na članak ubrzo su se zaredale preporuke da slučajno ne odbije nagradu, da patentira rješenja, pa čak i da ih ne otkriva našim stručnjacima jer bi ih netko mogao prisvojiti.

Stefanović se Novom listu, ali i nama, požalio da mu nitko od naših matematičara nije izašao u susret čak ni toliko da pročita njegove rezultate i uputi neki konstruktivan odgovor.

'Slao sam svoja rješenja prof. Volenec Vladi na zagrebačkom PMF-u. Kontaktirao sam matematički glasnik. Rekli su mi da ne objavljuju takve stvari. Društvu matematičara Hrvatske poslao sam mail. Od svih s PMF-a jedino mi je prof. Sanja Varošanec na katedri za geometriju pristojno odgovorila, međutim, nitko nije ozbiljno istražio moja rješenja', rekao nam je Stefanović kojega smo na mobitel dobili usred teškog zavarivačkog posla koji bi na ovim ljetnim vrućinama malo tko volio raditi.

'Uvjeren sam da sam riješio tri Euklidova zadatka – kvadraturu kruga, trisekciju ugla i delfski problem', izjavio je Stefanović i objasnio kako je uspio jer je u svojem pristupu krenuo od činjenice da stari Grci nisu znali neke stvari koje mi danas znamo, primjerice da je Zemlja okrugla.

Pokušali smo istražiti o kojim je točno problemima riječ, te zašto nitko u našoj stručnoj zajednici nikako ne reagira na pisma našeg samoukog matematičara.

Dr. sc. Hrvoje Kraljević, profesor na Matematičkom odsjeku zagrebačkog PMF-a i bivši ministar znanosti, odmah je odgovorio kako mu je jasno zbog čega Stefanović još uvijek čeka na odgovor.

'Navedeni problemi zapravo uopće nisu problemi', rekao je dr. Kraljević. 'Naime, matematika je već davno dokazala da se oni ne mogu riješiti onako kako su postavljeni. Primjerice, u problemu Euklidove kvadrature kruga trebalo bi šestarom i ravnalom, bez računala, konstruirati kvadrat koji će imati istu površinu kao krug. To je jednostavno nemoguće. To zna svaki student matematike, pa je logično da se time nitko ne želi baviti. Isto je s trisekcijom kuta. Naime, zna se da možete ravnalom i šestarom, bez kutomjera, na tri dijela podijeliti kut od 90 stupnjeva, ali ne i kut od 60 stupnjeva. Uopće mi nije jasno zašto bi Clay Mathematics Institute za tako nešto davao nagradu', rekao je dr. Kraljević.

Profesorovu dvojbu riješili smo kratkim istraživanjem na internetu. Naime, prema službenim stranicama instituta, ali i Wikipedije, među milenijskim pitanjima nigdje nema spomenutih Euklidovih problema već 'samo' sljedećih sedam:

1. P versus NP problem
2. Hodge conjecture
3. Poincaré conjecture (riješen)
4. Riemann hypothesis
5. Yang–Mills existence and mass gap
6. Navier–Stokes existence and smoothness
7. Birch and Swinnerton-Dyer conjecture

Dakle, čini se da su pravi problemi koje bi u ovom slučaju trebalo riješiti pitanja na temelju čega je naš matematičar iz 3. maja zaključio da se bavi milenijskim zadacima te kako su novinari istražili ovu priču.

Ovaj prvi mogao bi se riješiti tako da Stefanović dobije priključak na internet koji, kako sam kaže, uskoro treba stići, a drugi možda tako da se naši novinari, prije nego što dignu uzbunu, pokušaju konzultirati sa stručnjacima ili barem s Wikipedijom. Možda je ovo također dobra prilika da ih podsjetimo na činjenicu da je u Hrvatskoj nedavno osnovan Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja CFI Croatia kojem je jedan od ciljeva upravo kvalitetno informiranje medija i javnosti o znanstvenim pitanjima.

U svakom slučaju, našem matematičaru iz 3. maja sljedeći put želimo više sreće i pravih informacija.