Prema studiji koja je ovaj tjedan objavljena u znanstvenom časopisu Nature, ljudske su aktivnosti već pokrenule klimatske promjene velikih razmjera. Rezultati klimatskih računalnih simulacija pokazuju da zagađenje zraka uzrokuje promjene temperature Atlantskog oceana, a one pak pokreću olujne aktivnosti, tvrde u svojem izvješću stručnjaci britanske meteorološke službe Met Officea. U manjoj mjeri na iste pojave djeluju i vulkanske aktivnosti.

Istraživači su se u svojoj studiji usredotočili na tzv. atlantsku višedesetljetnu oscilaciju (AMO), odnosno na cikličke promjene površinske temperature u kojima se hladne i tople faze izmjenjuju u razdobljima od 20 do 40 godina. Prema National Oceanic and Atmospheric Administration od 1990-ih nalazimo se u toploj fazi.

Toplo razdoblje u ovom ciklusu povećava olujne aktivnosti na sjeveru Atlantika (jer topla voda djeluje kao gorivo za snažne oluje) te količine padalina u nekim dijelovima Afrike, a istovremeno u Južnoj Americi uzrokuje suše. Hladna faza ima suprotan učinak.

'Dosada nitko nije uspio pokazati fizičku vezu s uzrokom ovih fluktuacija u Atlantskom oceanu pa se pretpostavljalo da ih pokreću prirodne varijabilnosti', rekao je voditelj istraživanja Ben Booth, klimatolog iz Met Officea. 'Naša je studija utvrdila da one nikako nisu prirodne, odnosno da ih u velikoj mjeri pokreću zagađenje i manjoj vulkani.'

Uz pomoć računalnog klimatskog modela Boothov je tim analizirao temperature Sjevernog Atlantika od 1860. do 2005. Model koji simulira fizikalne procese u Zemljinoj atmosferi uspješno je reproducirao hladno-tople varijacije. Štoviše, simulacija je utvrdila da postoji jasna povezanost između temperaturnih promjena i oscilacija u zagađenju zraka iz okolnih zemalja.

Iz rezultata proizlazi da su industrijski aerosoli i vulkanske aktivnosti (u manjoj mjeri) odgovorni za oko 75 posto varijacija u površinskim temperaturama oceana.

Kako bi ove pojave mogle biti povezane? Većina oblaka stvara se zahvaljujući aerosolima koji djeluju kao sjeme na koje se hvata vodena para i tako potiču kondenzaciju. Ovaj proces uglavnom se odvija u nazočnosti prirodnih aerosola kao što su morske soli, no kondenzaciju potiče i zagađenje zraka. Budući da zagađeni zrak sadrži mnogo veće koncentracije čestica koje su topive u vodi, oblaci koje on stvara obično imaju više malih kapi od prirodnih. Male kapi stvaraju svjetlije oblake jer se Sunčeve zrake odbijaju od mnogo većeg broja površina. Takvi svjetliji oblaci snažnije reflektiraju svjetlost, stvaraju jače sjene na Zemlji i hlade oceane u područjima ispod njih.

Znanstvenici priznaju da njihove rezultate trebaju potvrditi neka buduća istraživanja jer se za sada temelje tek na jednom klimatskom modelu, međutim, ako su točni, definiciju 'prirodnih katastrofa' svakako će trebati redefinirati.

'Ako je to istina, brojne prirodne katastrofe povezane s ovim fluktuacijama, poput dugotrajne afričke suše od 1970-ih do 80-ih, možda uopće nisu prirodne', rekao je Booth.

Hrvatski meteorolog i klimatolog Branko Grisogono s PMF-a u Zagrebu pozdravio je novo istraživanje kao nešto drugačiji uvid u ljudski utjecaj na globalno zatopljenje. 'Istina je da industrijski aerosoli u prosjeku stvaraju svjetlije oblake koji uzrokuju nastanak jačih sjena na Zemlji', rekao je dr. Grisogono. 'Ipak, mi ne poznajemo dovoljno mikrodinamiku oblaka i njihovo međudjelovanje sa strujanjem zraka na većim skalama. Treba uzeti u obzir da suvremeni modeli još uvijek teško mogu utvrditi kakav će biti rezultat, odnosno dinamika koju će takvi oblaci izazvati u klimatskim pojavama. Ako se ovi rezultati uzmu s odgovarajućom rezervom i dalje istraže, onda ih treba pozdraviti jer pružaju novi uvid u mainstream tumačenja klimatskih promjena.'