Kako se Veliki hadronski sudarač ubacuje u sve više brzine, tako se u CERNU sve češće raspravlja i o konceptima nove fizike koji bi mogli potpuno promijeniti sadašnje shvaćanje svemira i njegova djelovanja.

'Paralelni svemiri, nepoznati oblici materije, dodatne dimenzije, ove koncepcije nisu plod mašte pisaca jeftine znanstvene fantastike, već vrlo konkretne fizikalne teorije koje znanstvenici nastoje potvrditi u LHC-u i drugim eksperimentima', piše u CERN-ovu biltenu od listopada.

Institutom vlada optimizam

Nakon početnih problema u 2009. godini LHC je sve ugodno iznenadio i sredinom ovog mjeseca dostigao razinu od pet milijuna sudara u sekundi koja je bila planirana tek za početak studenoga. U prvim mjesecima 2011, ako sve bude kako treba, sudari bi se mogli zbivati u golemim razmjerima koje znanstvenici nazivaju 'inverzni femtobarn' (femtobarn je pojam za malo u fizici i oznaka je za 10 na −43 m2). Ovakvo mnoštvo sudara trebalo bi znanstvenicima dati obilje informacija o rijetkim pojavama i česticama koje je inače gotovo nemoguće proučavati.

Paralelni svemiri i dodatne dimenzije

Iako već stoljećima istražujemo svijet u kojem živimo, dosad smo u određenoj mjeri uspjeli upoznati tek oko četiri posto svemira. Naime, ostatak se sastoji od tamne tvari i tamne energije. Na temelju informacija koje u sudarima prikupljaju četiri detektora LHC-a znanstvenici nastoje istražiti nastajanje subatomskih čestica i njihova svojstva. CERN-ovi teoretičari smatraju da bi rezultati, među ostalim, mogli jasno ukazati na postojanje dodatnih dimenzija uz postojeće (dužina, širina, visina i vrijeme) jer bi mogli pokazati da čestice nestaju u njima i potom se ponovno pojavljuju u klasične četiri.

Neke fizikalne teorije, poput teorije struna, temelje se na pretpostavci o posebnim dimenzijama u svojem tumačenju fundamentalnih sila.

U tim dimenzijama mogli bi se skrivati i paralelni svemiri, međutim samo gravitacijske vrste kojima svjetlost ne može putovati, što znači da ih je gotovo nemoguće istražiti.