LHC-ov Beauty eksperiment, proveden u jednom od četiri glavna detektora najvećeg uređaja na svijetu, nije uspio pronaći dokaze o postojanju tzv. supersimetričnih čestica koje su trebale ispuniti praznine u postojećoj fizikalnoj teoriji. Naime, ispitivanja, u kojima je s dosad neviđenom preciznošću praćen raspad čestica B-mezona, nisu dala očekivane rezultate. U slučaju da supersimetrične čestice uistinu postoje, B-mezoni trebali bi se puno češće raspadati nego ako one ne postoje. Dakle, povećani broj raspada B-mezona trebao je neizravno potvrditi postojanje superčestica. Osim toga, eksperiment je trebao utvrditi znatno veću razliku u načinu na koji se raspadaju materija i antimaterija.

Rezultati su očekivani s velikim zanimanjem jer su neki raniji eksperimenti američkog akceleratora Tevatrona u Fermilabu ukazali na mogućnost da supersimetrične čestice utječu na raspad B-mezona.

No LHC nije potvrdio taj efekt. Osim toga, druga dva glavna LHC-ova detektora nisu uspjela izravno otkriti supersimetrične čestice.

Kraj jedne lijepe ideje

Prema teoriji supersimetrije, postavljenoj prije 20 godina, osim subatomskih čestica koje već poznajemo postoje i njihovi partneri tzv. superčestice koje imaju nešto drugačija svojstva (osobito spin). Ova ideja trebala je, među ostalim, objasniti i postojanje tamne tvari, odnosno zašto u svemiru ima više tvari nego što je možemo otkriti. Također je trebala omogućiti objedinjavanje tri od ukupno četiri fundamentalne sile prorode - slabe sile, jake sile i elektromagnetizma, a bila je i sastavni dio popularne teorije struna.

Britanski fizičar profesor Jordan Nash s Imperial Collegea u Londonu, koji radi na LHC-u, smatra da su dosadašnja istraživanja već trebala otkriti neke dokaze u prilog teoriji supersimetrije.

'Činjenica da nismo našli nikakve dokaze pokazuje da naše shvaćanje nije potpuno ili da je stvarnost malo drukčija ili pak da supersimetrija uopće ne postoji', rekao je dr. Nash.

Rezultati su unijeli nemir među znanstvenike američkog Fermilaba koji strahuju da bi ova jednostavna teorija mogla biti pogrešna.

Dr. Joseph Lykken iz američkog Fermilaba rekao je za BBC da su on i njegovi kolege razočarani.

'To je prekrasna ideja. Ona objašnjava postojanje tamne tvari, Higgsova bozona i neke aspekte kozmologije. No to ipak ne znači da je točna', rekao je Lykken.

'Moguće je da u cijeloj teoriji postoje neke temeljne greške što znači da ćemo morati početi iz početka i pronaći novi smjer istraživanja.'

Nova prilika za mlade teoretičare

Stručnjaci ističu da rezultati još uvijek ne znače da je teorija supersimetrije pala u vodu. Naime, osim ove najjednostavnije, koja nije potvrđena, postoje i složenije verzije teorije koje LHC nije isključio. Prema njima superčestice je teže otkriti te će za taj posao trebati još godine istraživanja.

Neuspjeh teorije nije razočarao cijelu znanstvenu zajednicu. Naime, dr. Lykken kaže da mnogi mladi fizičari u ovim rezultatima vide svoju priliku da pronađu nova rješenja.

'Mladi teoretičari voljeli bi da teorija supersimetrije propadne jer bi to značilo da pravo rješenje nije ono koje su predstavile starije generacije, već nešto što bi oni mogli otkriti', objasnio je Lykken.