'Prostorna razlučivost, spektralni kontrast i okluzija glavna su tri uska grla u današnjim tehnologijama koje služe neinvazivnom pregledu kompleksnih uzoraka poput zatvorenih knjiga', piše MIT. Stoga su kombinirali više tehnologija koje su omogućile razvoj prototipa sustava koji je u mogućnosti čitati zatvorene knjige. Stvar je još uvijek ograničena na do devet stranica knjige, ali je i prototipni sustav polučio fenomenalan rezultat učitavanja i prepoznavanja slova s tih stranica.

Pored drugih primjena, muzeji su posebno zainteresirani za ovakve sustave - jer bi mogli čitati/skenirati prastare knjige koje je danas jednostavno teško otvoriti, a da se pritom ne oštete. Barmak Heshmat, istraživač na ovom projektu, navodi kako se sustav može iskoristiti za analizu bilo kakvih materijala smještenih na tankim slojevima, poput premaza na strojevima ili u farmaceutskim proizvodima.

Baš kao i kod ranije demonstracije pri čitanju sadržaja u kuverti, novorazvijeni sustav oslanja se primarno na terahercne valove, pojas elektromagnetskog zračenja između mikrovalova i infracrvenog svjetla. Ovaj pojas ima značajnih prednosti u odnosu na rendgenske zrake ili zvučne valove. Terahercni valovi, primjerice, mogu razaznati tintu i prazan komad papira - nešto što je (za sada) nemoguće drugim metodama.

Sustav, kojem osnovu čini uobičajena terahercna kamerica zapravo iskorištava činjenicu da se između stranica knjige nalaze minijaturni džepovi zraka, debljine svega 20 mikrometara. S tim u računici, sustav s računalom može znati granice između stranica i razdvajati slova na njima.

Najbolji rezultat do sada je prepoznavanje sadržaja s devet stranica, ali algoritam može razlučiti udaljenost i na 20 stranica. Međutim, energija reflektiranog signala van devet stranica je jako niska i problem predstavlja veliki šum.

Stvar je, naravno, otkačeno složena i rezultat je višegodišnjih računica i istraživanja. Više o svemu moguće je pročitati na stranicama MIT-a