Na ulicama svjetskih gradova uglavnom pustoš; ako ljudi i bude, oni uglavnom hodaju ili voze bicikle. Zrakoplovi su manje-više prizemljeni i nebo se plavi. Prvi put nakon desetljeća globalna emisija CO2 na putu je da se smanji za… otprilike 5,5 posto?!
Kako sad to? Ako pola globalne ekonomije zapinje i stoji, otkud onda podatak da se i dalje oslobađa 95 posto ugljičnog dioksida koji se u uobičajenoj situaciji emitira u tipičnoj godini.
Godišnji pad emisije ugljičnog dioksida od 5,5 posto i dalje bi bio najveća godišnja promjena, čak i ako se u statistike uključe financijska kriza 2008. i Drugi svjetski rat. No odakle dolaze sve te emisije? Ako prekid većine putovanja i svog tog gradskog, međugradskog i internacionalnog prijevoza nije dovoljan da se uspore klimatske promjene, što onda jest, zapitala se novinarka magazina Grist. Evo što je otkrila.
'Ljudi su previše usredotočeni na osobne tragove pojedinaca i na to lete li ili ne i ne razmišljaju o strukturnim stvarima koje doista uzrokuju porast razine ugljičnog dioksida', rekao je Gavin Schmidt, klimatolog i direktor Instituta za svemirske studije NASA Goddard.
Prema podacima Međunarodne energetske agencije IEA-e, prijevoz je odgovoran za nešto više od 20 posto globalne emisije ugljičnog dioksida; u Sjedinjenim Američkim Državama taj postotak raste na 28 posto. To je puno, ali to također znači da bi, čak i kad bi postojao prijevoz bez emisije ugljika, u zrak još uvijek odlazilo preostalih 80 posto emisija fosilnih goriva.
Pa odakle dolaze sve te emisije? Kao prvo, komunalije i dalje proizvode otprilike istu količinu električne energije. Ta se količina sigurno i povećala otkako ljudi provode dane u svojim kućama umjesto na poslu ili u školi. Električna energija i grijanje zajedno čine više od 40 posto globalne emisije. Mnogi se širom svijeta oslanjaju na drva, ugljen i prirodni plin kako bi grijali svoje domove i kuhali hranu, a u većini mjesta električna energija i nije baš tako zelena.
Ogroman dio svijeta sad radi od kuće, a ljudima je za to potrebna struja kako bi imali dovoljno svjetla i povezivali se s internetom.
'To što ljudi rade od kuće ne znači da se ne koristi struja. A ta se energija još uvijek u velikoj mjeri proizvodi fosilnim gorivima', upozorio je Schmidt. U SAD-u 60 posto proizvodnje električne energije još uvijek počiva na eksploataciji ugljena, nafte i prirodnog plina.
Na proizvodnju, građevinu i druge vrste industrije otpada oko 20 posto emisije CO2. Određeni industrijski procesi, poput proizvodnje čelika i topljenja aluminija, koriste ogromne količine fosilnih goriva i dosad se, kaže Schmidt, ta vrsta proizvodnje uglavnom nastavila unatoč pandemiji.
Realnost je da se emisije svake godine trebaju smanjiti za 7,6 posto kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo na rastu od jednog i pol Celzijevog stupnja u odnosu na predindustrijske razine, pokazala je analiza UN-ovog Programa za okoliš (UNEP). Dakle čak i da globalni zastoj proizvodnje i ekonomski pad ove godine smanje emisiju za tih 7,6 posto, one bi trebale padati još godinama.
Smanjenje emisija ugljika neće promijeniti trend daljnjeg zagrijavanja Zemlje. Neki znanstvenici dotok ugljičnog dioksida u atmosferu uspoređuju s vodom koja curi u začepljenu kadu. Smanjite li mlaz na slavini, voda neće prestati curiti. Pipu treba zatvoriti, odnosno emisiju ugljika treba dovesti do neto-nule. U protivnom, Zemlja će se i dalje zagrijavati.