Poštovana glavna urednice,

Na Vašem cijenjenom portalu gospodin Nenad Jarić Dauenahauer je objavio tekst o našemu članku o genetskom podrijetlu Hrvata. Budući da radi o kompleksnoj temi, a koja donosi potencijalno vrlo važne znanstvene spoznaje o genetskom podrijetlu Hrvata dopustite da kratko pojasnim neke činjenice koje su u članku prikazane spornima.

Pregledni znanstveni članak objavili smo u našem najugledinjem biomedicinskom časopisu Croatian Medical Journalu (Croat Med J. 2011;52: 225-34). Croatian Medical Journal je međunarodno ugledan časopis i predstavlja paradigmu ozbiljnosti, otvorenosti i poštenja. Znanstvenu vrijednost mu odražava čimbenik odjeka, što je mjera citiranosti članaka koji se u časopisu objavljuju, od 1.5 – najviši što je ikad postigao i jedan hrvatski časopis, a koji ga svrstava u gornjih 50% najboljih svjetskih časopisa njegove kategorije.

Članak je pak nastao kao rezultat niza istraživanja sustavno objavljivanih tijekom proteklih desetak godina u vodećim svjetskim časopisima iz područja populacijske genetike, uključujući: Science (č. odjeka 31.36), American Journal of Human Genetics (č. odjeka 11.680), European Journal of Human Genetics (č. odjeka 4.380) i Annals of Human Genetics (č. odjeka 2.6). Nas pet autora članka (Primorac, Marjanović, Underhill, Villems i Rudan) autori smo gotovo svih znanstvenih radova na temu genetskog podrijetla Hrvata.

Pitanje veličine uzoraka na kojemu se analiziraju biljezi na Y kromosoma u populacijskoj genetici odavno je riješeno. Pod pretpostavkom da postoji ravnomjeran odnos unutar spolova neke ciljane populacije (1:1), u toj istoj populaciji, gledajući na jedan par muškarca i žene, nalaze se 4 kopije autosoma (autosom je bilo koji kromosom izvan seta spolnih X i Y kromosoma), tri kopije X kromosoma, dvije kopije mitohondrijske DNA (mtDNA) slučajeve numeričkih aberacija kromosoma). Na osnovu toga jasno je da i jedna kopija kromosoma Y (isključujući iznimno rijetke) je stvarna ili efektivna veličina populacije kromosoma Y odgovara jednoj četvrtini efektivne veličine populacije analiziranog autosoma.

Sve navedeno je proisteklo iz poznatog Hardy-Winbergovog teorema koji između ostalog pretpostavlja da niti jedna populacija nije neograničeno velika, ali i iz Wright-Fisherov modela koji ističe da u slučaju ravnomjernog odnos spolova unutar jedne populacije svi roditelj imaju jednaku šansu u prenošenju genetskog materiala u slijedeću generaciju. Par navedenih genetskih postulata su osnova su svega i nemoguće je baviti se populacijskom gentikom, a ne poznavati ih.

Govoreći još jednostavnijim jezikom, analiza Y kromosoma zahtjeva 4 puta manji uzorak nego što je to slučaj kod analize tzv. autosomalnih biljega. Tako je veličina od 50 uzoraka pri analizi Y kromosoma usporedljiva s veličinom od 200 uzoraka pri analizi autosomalnih biljega. Vezano za naše rezultate objavljene u časopisu Science, važno je istaknuti da je grupa znanstvenika predvođena akademikom Rudanom u časopisu European Journal of Human Genetics još 2004 godine objavila rezultate potpuno neovisnih istraživanja na uzorku od 457 rodbinski nepovezanih muškaraca i dobila rezultate gotovo identične našima. Zato i jesmo koautori na preglednom radu objavljenom u CMJ.

Kad govorimo o rezultatima naših istraživanja u BiH, posebno je važno istaknuti da smo tijekom naših istraživanja analizirali jedan od najreprezentativnijih uzoraka toga vremena (256 uzoraka iz više od 50 mjesta).

Svi zaključci iz Croatian Medical Journala, znanstveno su utemeljeni, držimo se genetike, ne bavimo se spekulacijama i zaključujemo" Naša istraživanja su dokazala da hrvatska populacija, kao i gotovo bilo koja druga europska populacija, predstavlja iznimnu genetsku mješavinu. Više od 3/4 današnjih hrvatskih muškaraca su vjerojatno potomci Starih Europljana, koju su došli na ove prostore prije i nakon posljednjeg ledenog doba. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda koji su pristizali u ovaj dio Europe južno-istočnim pravcem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije. Isto tako, genetska analiza genofonda suvremene muške populacije u današnjoj Hrvatskoj je potvrdila izvanrednu heterogenost i kompleksnost ove populacije i podržala postavku o visokom stupnju miješanja novopridošlih doseljenika sa autohtonim populacijama koje su već bile prisutne u regiji.

Isto tako, uvjereni smo da će najnovije tehnike koje se koriste pri tipizaciji cijeloga genoma, a koje su bazirane na čip tehnologiji (microarray tecnology), pomoći da još detaljnije razumijemo strukturu hrvatske populacije i aspekte njezine demografske povijesti".

Nadalje, budući da je haplogrupa Hg R1a-M17 postala predmetom rasprava, dozvolite mi samo ukratko osvrnuti se na naše rezultate vezane uz tu specifičnu haplogrupu. Izvorna rečenica objavljena u našem preglednom članku glasi "Nadalje, moguće je da su R1a-M17 linije u Hrvatsku došle iz sjevernog dijela istočne Europe kao dio šireg procesa koji je započeo s rasprostranjenjem tzv "Corded ware cultures" tijekom bakrenog i brončanog doba (prije 5200 – 4300 godina) sve do skorih ekspanzija Slavena. Pojednostavljeno, u periodu od prije 5000 godina pa sve do današnjeg dana (uključujući i migraciju Slavena) Hg R1a-M17 je u današnjoj Hrvatskoj prisutna oko 30-tak%. I to je to, ni manje niti više. Sve što smo učinili, napravili smo znanstveno utemeljeno, otvoreno i na svjetskoj razini kriterija i komunikacije. Kao što je i inače slučaj u znanosti, rješenje jednoga pitanja otvara mnogo novih i u pravu su oni koji (se) pitaju kako sada u Hrvata povezati razmjeno tako malo Hg R1a-M17 (koja uključuje i genetski fond koji je pristigao migracijom Slavena) s potpunošću slavenskoga jezika i kulture i koji je odnos genetike i kulture u definiranju nacionalne pripadnosti.

No, ta pitanja pripadaju u druge grane znanosti i ne treba ih miješati s onime što smo mi dokazali u području genetike. Ni jedno od tih pitanja ne smije se politizirati, a napose ne u svrhu dnevne politike ili, još gore, zbog osobnih animoziteta.

Dragan Primorac