U 1970-ima Doyne Farmer, tada diplomac, upotrijebio je prvo prijenosno računalo onoga vremena kako bi pobijedio rulete u Nevadi, no nikada nije objasnio kojom se tehnikom koristio. Na prekid šutnje nadahnuli su ga radovi dvojice kolega koji su nedavno objavili svoju metodu za pobjeđivanje.

'Šutio sam jer nisam htio otkriti nikakve informacije koje bi mogle spriječiti bilo koga da kockarnicama uzme novac', napisao je Farmer, koji trenutačno predaje na Sveučilištu Oxford i dodao: 'Sada više nemam razloga za šutnju.'

Farmerovo izviješće odgovor je na nova istraživanja Michaela Smalla s University of Western Australia u Perthu i Chi Kong Michaela Tsea s Hong Kong Polytechnic Universityja objavljena u časopisu Chaos. Dvojac je u svojem radu pokazao kako se s nekoliko mjerenja i malim računalom ili pametnim mobitelom vjerojatnost zgoditka može okrenuti u vlastitu korist. Ključni trik je u tome da se snimi trenutak u kojem kuglica i odabrani dio kola prijeđu određenu točku.

Njihov model dijeli igru u dva dijela – na ono što se zbiva dok se kuglica kotrlja po vanjskom ovalu kola da bi potom pala, što je vrlo predvidljivo, te na zbivanja nakon što počne skakutati unaokolo po pregradama polja unutarnjeg ovala kola, što je kaotično i teško predvidljivo. Budući da je prvi dio predvidljiv, Small i Tse su na temelju početnog položaja, brzine i akceleracije kola, uspjeli ugrubo izračunati gdje će loptica započeti svoje skakutanje, a time i otkriti u kojem će dijelu kola najvjerojatnije završiti.

Koristeći računalni sustav sličan Farmerovom, dvojac je predvidio u kojoj će polovici kola loptica završiti u 13 od 22 pokušaja. U tri pokušaja model je predvidio i točno polje. To je u europskim kockarnicama ekvivalentno prebacivanju vjerojatnosti sa 2,7 posto u korist kuće, na 18 posto u korist igrača. Dvojac je potom svoju tehniku testirao u 700 pokušaja uz uporabu sustava automatske kamere i dodatno povećao broj pogodaka. Konačno, analize su pokazale da čak i mali nagib ruleta, rezultira još predvidljivijim rezultatima.

Farmers kaže da je njegov model vrlo sličan. Jedina razlika je u tome što je dvojac pretpostavio da je glavna sila koja usporava lopticu trenje kola, a on je zaključio da je to otpor zraka.

Small je uvjeren da su kockarnice svjesne ovog trika. Holger Dullin, stručnjak za teoriju kaosa s University of Sydney, kaže da kasina mogu doskočiti prevarantima tako da završe s primanjem uloga prije nego što se kolo okrene dovoljno puta da bi se mogla obaviti potrebna mjerenja. Small tvrdi da su mu neki kockari pisali da su testirali tehniku i potvrdili da funkcionira.