Jedan od najvećih suvremenih fizičara, britanski kozmolog sir Roger Penrose sa Sveučilišta Oxford, tvrdi da je analiza MBR-a otkrila prstene koji ukazuju na mogućnost da prostor i materija nisu prvi put nastali u Velikom prasku, već da svemir u vječnom krugu prolazi kroz cikluse koje on naziva eonima.

Njegova teorija također odbacuje tzv. inflaciju, koju danas prihvaća većina znanstvenika. Prema njoj svemir je u prvim djelićima sekunde neposredno nakon Velikog praska prošao kroz fazu eksponencijalno brzog širenja. No sadašnji model Velikog praska ne daje objašnjenje odakle toliko niska entropija, odnosno visoko stanje reda, u stvaranju svemira (entropija je proces u kojem stanje velikih razlika postupno prelazi u stanje sve veće ravnoteže: primjerice, ako postavimo vruće i hladno tijelo jedno pored drugoga, hladno će se zagrijavati, a toplo hladiti te će se s vremenom njihove temperature izjednačiti). Prema Penroseu to je stanje niske entropije nastalo prije samog Velikog praska, a svemir mu se širenjem na kraju ponovno vraća. Zbog nemogućnosti daljnje ekspanzije konačno se urušava i pokreće sljedeći Veliki prasak.

Dakle, Penrose i suautor studije Vahe Gurzadyan iz Instituta za fiziku u Erevanu u Armeniji ne vjeruju da je svemir nastao u Velikom prasku, već da je Veliki prasak tek jedan u nizu. Svaki od praskova označio je početak novog eona, a naš je svemir jedan od mnogih u krugu svemira koji nastaju jedan nakon drugoga.

Sudari crnih rupa – prozori u prošlost

Penrose i Gurzadyan su u sedam godina istražili oko 11.000 lokacija kako bi pronašli mjesta na kojima su se u prošlosti sudarile velike galaksije. U tim sudarima supermasivne crne rupe u njihovim središtima su se sjedinile, a dio njihove mase pretvorio se u golemu energiju. Prema teoriji cikličkog svemira ista tijela prošla su kroz iste procese više puta u povijesti i svaki put su odaslala udarne valove energije koja se potom širila. Dvojac je pronašao 12 mjesta s više koncentričnih prstena u kojima je temperatura zračenja toliko značajno manja nego drugdje da predstavlja anomaliju. Prema novoj teoriji ti krugovi predstavljaju događaje s kraja prošlog eona, prije Velikog praska. Drugim riječima, krugovi nam omogućuju da vidimo kroz Veliki prasak u eon prije našega.

Prsteni se ne slažu s teorijom inflacije jer bi prema njoj temperaturne razlike u pozadinskom zračenju (pozadinsko mikrovalno zračenje predstavlja jeku Velikog praska u kojem je prije 13,7 milijardi godina nastao svemir) trebale biti nasumične (kao štu uglavnom jesu - pogledajte desno), a ne jasno strukturiranih – kružnih oblika.

'Inflacija je sve takve nepravilnosti trebala ispeglati. Kako odjednom nailazimo na tako velike eksplozije trenutak prije nego što će završiti inflacija', rekao je Penrose.

Nakon kraja – novi početak

Penroseova nova teorija također predviđa da će u dalekoj budućnosti stanje u svemiru biti slično onome na početku kada je bio gladak, a ne hrapav kao što je danas. Svemir će se proširiti do gotovo beskonačnih dimenzija, u njemu će se raspasti čak i protoni i neutroni, a nakon toga će se na njegovu mjestu iz sljedećeg Velikog praska stvoriti novi.

Fizičar Shaun Cole sa Sveučilišta u Durhamu kaže da je teorija revolucionarna, no ističe da je neki podaci očito potvrđuju.

'U standardnom modelu Velikog praska nema ničega cikličnoga. Svemir ima svoj početak, a nema kraj. Razumno je postaviti filozofsko pitanje: 'Što je bilo prije Velikog praska?' Dvojac ovdje rješava problem odgovora 'ništa' pretpostavkom da je svemir cikličan', objašnjava Cole.

Penrose kaže kako očekuje da će daljnja istraživanja, osobito teleskopa Planck koji vrlo precizno snima pozadinsko zračenje, potvrditi novu teoriju.