Neki astronomi su uvjereni da se daleko od Neptuna nalazi još jedan planet koji kruži oko Sunca - masivni svijet kojeg, koliko god se trudili, astronomi još nisu uspjeli pronaći. Tajnoviti deveti planet do danas je ostao samo teorijom astrofizičara, što je dovelo do nekoliko hipoteza od kojih je posljednja toliko neobična da bi možda mogla biti istinita.

Što ako deveti planet nije masivni planet, već vrlo mala crna rupa koju bismo mogli prepoznati po teoretskoj radijaciji koja se emitira iz njezina ruba - takozvanom Hawkingovom zračenju, objašnjava Live Science.

Astronomi već stoljećima koriste razlike među planetarnim orbitama kako bi predvidjeli postojanje novih planeta. Kad orbita nekog planeta nije ista kao u predviđanjima i pravilima sustava, potrebno je ispraviti formulu (ili zakon fizike) dodavanjem više planeta, što se do sad pokazalo točnim. Primjerice, nepotpuno razumijevanje Merkurove orbite dovelo je do Einsteinove teorije relativiteta, dok je na drugom dijelu sustava neobična Uranova orbita dovela do otkrića Neptuna.

Astronomi su 2016. proučavali skupinu vrlo udaljenih objekata u našem sunčevom sustavu. Trans-neptunski objekti (TNO-i) su sićušna ledena tijela koja su ostatak ranih stadija našeg sustava koji su raštrkani u tamnoj orbiti naodmak Neptuna.

Neki TNO-i imaju jako zbijene orbite koje se međusobno podudaraju. Vjerovatnost da se koncentracija dešava slučajno manja je od 1 posto, što je neke astronome navela da posumnjaju u postojanje masivnog planeta većeg od Neptuna koji se nalazi deset puta dalje od od Sunca nego sam Neptun. Taj hipotetski svijet dobio je ime Deveti planet. Njegova teorija mogla bi, bar teoretski, privući ove TNO-e u zbijenije orbite.

Trebamo više dokaza

Dokaza o devetom planetu je u ovom trenu jako malo - promatranja TNO-a su možda pristrana, što znači da astronomi nisu promotrili dovoljno velik uzorak, što cijelu teoriju čini nusproizvodom primjene dosadašnje strategije promatranja. Primjerice, u veljači su znanstvenici objavili da su dokazi postojanja Devetog planeta, pogotovo oni vezani uz TNO-e nastali zbog pristranih promatranja, odnosno da zavise o tome kamo astronomi usmjere teleskope. Tu je također i činjenica da, nakon skoro pet godina istraživanja nitko još nije otkrio deveti planet.

Ako deveti planet zbilja postoji, on se nalazi na dijelu orbite koja ga toliko udaljuje od sunca da ga je nemoguće promatrati pomoću trenutno dostupne tehnologije. Znanstvenici su zbog toga predložili alternativnu hipotezu: možda je riječ o maloj crnoj rupi.

Male crne rupe su jako interesantne pojave. Sve crne rupe nastaju kao posljedica smrti zvijezde a pošto samo najmasivnije zvijezde (10 puta masivnije od našeg Sunca) mogu stvoriti crnu rupu, one iza sebe ostavljaju crne rupe koje moraju imati minimalnu masu 5 puta veću od Sunca.

Minijaturne crne rupe

Manje crne rupe mogle su nastati u ekstremnim okolnostima - štoviše, one možda prekrivaju cijeli svemir. Kozmološka promatranja zaključila su da među modelima primordijalnih crnih rupa ima nekoliko izuzetaka - poput crnih rupa veličine planeta. Ako znanstvenici potvrde da se oko našeg Sunca kreće crna rupa, to bi pružilo jako zanimljiv uvid u jednu od najvećih tajni moderne kozmologije.

Poznati fizičar Stephen Hawking u sedamdesetima je razvio teoriju da crne rupe nisu sto posto crne. Zbog kompleksnih interakcija između gravitacije i kvantnih sila crne rupe mogu postupno izbacivati zračenje i s vremenom se - smanjivati. Pod postupnim izbacivanjem mislimo doslovno jedan foton svake godine - što je uz trenutntu tehnologiju nemoguće zabilježiti u prirodi.

Mala crna rupa u sunčevom susjedstvu mogla bi biti puno pristupačnija - donedavna istraživanja već dokazuje da hawkingovo zračenje nije dovoljno snažno da ga se detektira sa Zemlje, no novi znanstveni rad objavljen u siječnju istražuje teoretsku misiju u kojoj bi letjelica pokušala otkriti hawkingovo zračenje koje izbija iz ovakvog singulariteta.

Čak i uz pomoć lakog i brzog svemirskog letala koje istražuje vanjski rub našeg sustava možda nećemo prepoznati Deveti planet zahvaljujući njegovom zračenju. Radijacija je jednostavno preslaba, a pošto ne znamo točnu lokaciju crne rupe, ne možemo jamčiti dovoljno bliski prelet.

Gdje je skriven?

Na sreću, nada postoji - ako znanstvenici uspiju otkriti lokaciju hipotetskog Devetog planeta koristeći promatranja te usput zaključe da je riječ o crnoj rupi, ciljana misija koja planira snimati horizont događaja i možda čak ući u njegovu orbitu. Uz pomoć te sonde dobili bismo točku za promatranje jednog od najekstremnijih gravitacijskih okružja u svemiru. Astronomi su s razlogom uzbuđeni oko ideje prema kojoj crnu rupu možemo pronaći takvoj blizini. Naravno, misija do crne rupe koštala bi puno i na nju bismo potrošili jako puno vremena, makar smo na takve stvari već navikli uzmemo li u obzir misiju New Horizons i NASA-inu sondu koja trenutno leti Kuiperovim pojasom.

Dizajn i letenje dugoročne misije tijekom koje planiramo preletjeti pored minijaturne crne rupe uskoro bi mogao biti unutar našeg tehnološkog dosega. Crne rupe su jedan od najneistraženijih dijelova našeg svemira - hawkingovo zračenje moglo bi nas upoznati sa odnosom između gravitacije i kvantne mehanike. Ako je Planet devet zbilja crna rupa i ako tijekom idućih par godina pošaljemo sondu koja će ga pobliže snimiti, mogli bismo dobiti odgovore na zbilja velik broj pitanja - stvorili bismo prozor u potpuno novu vrstu fizike koja se nalazi u Zemljinom susjedstvu.

Sve što trebamo je pogledati kroz nju.