Do nove studije, koja je predstavljena u časopisu Nature, među znanstvenicima je bilo uvriježeno mišljenje da intelektualni kapacitet tijekom života ostaje manje-više nepromijenjen. Mjerenja inteligencije u djetinjstvu obično su se koristila za predviđanje uspjeha u obrazovanju i karijeri u kasnijim godinama života. Međutim, nedavna testiranja provedena među tinejdžerima prosječne dobi od 14 godina i potom ponovno nakon četiri godine utvrdila su da se IQ može značajno povećati ili smanjiti, a s njime i neka područja u mozgu.

Ovi bi rezultati trebali imati važnih implikacija u odabiru obrazovnih metoda koje bi mogle utjecati na intelektualni razvoj mladih.

U spomenutoj studiji sudjelovalo je 19 mladića i 14 djevojaka koji su 2004. i potom ponovno 2008. bili podvrgnuti kombinaciji snimanja mozga te verbalnih i neverbalnih testiranja. Promjene u kvocijentu inteligencije zabilježene su kod čak 39 posto tinejdžera, a 21 posto ispitanika pokazalo je promjene u tzv. prostornom razmišljanju. Važnosti ovih nalaza posebno doprinosi činjenica da su znanstvenici po prvi put otkrili da su promjene u inteligenciji povezane s promjenama u dvije regije u mozgu. Utvrđeno je naime da je povećanje verbalne inteligencije u korelaciji s rastom gustoće u lijevom motoričkom korteksu, području koje se aktivira tijekom govora, dok je povećanje neverbalne inteligencije povezano s rastom gustoće prednjeg dijela malog mozga.

Prema izvješću profesorice Cathy Price iz Wellcome Trust Centre for Neuroimaging na University Collegeu u Londonu, rezultati bi trebali biti poticajni za sve mlade ljude, koji mogu poboljšati svoje intelektualne sposobnosti. Istovremeno oni predstavljaju upozorenje da rani uspjesi ne moraju nužno biti pokazatelj budućih ostvarenja.

'Obično smo skloni relativno rano ocjenjivati djecu i na temelju rezultata odlučivati o njihovom budućem obrazovanju', rekla je prof. Price. 'No naša je studija pokazala da se njihova inteligencija vjerojatno još uvijek razvija. Stoga moramo paziti da prerano ne otpišemo mlade koji nisu uspješni jer se njihova inteligencija može značajno povećati kroz nekoliko godina.'

Price ističe da njihova studija nije utvrdila da su oni koji su bili uspješniji u prvom testiranju kasnije nazadovali i obratno. 'Neki uspješni postali su još uspješniji, dok su neki neuspješni postali još lošiji', rekla je voditeljica istraživanja.

U svojoj novoj studiji znanstvenici nisu pokušali shvatiti uzroke uočenih promjena. Ipak, jedno od mogućih objašnjenja jest da tinejdžeri sazrijevaju u različitim dobima, odnosno da postoje mladi koji se brže i oni koji se sporije razvijaju.

Jedan od sudionika testiranja, Sebastian Friston, koji sada ima 23 godine, na prvom je testiranju imao prosječan IQ. Međutim, na drugom je ostvario jedan od najboljih uspjeha. U svojim ranim godinama imao je poteškoća s učenjem, išao je na instrukcije, a danas radi na doktoratu iz računalskog inženjerstva.

'Mislim da je do promjene došlo u školi kada sam počeo učiti stvari koje su me uistinu zanimale i koje sam lakše savladavao', rekao je Friston.

Znanstvenici pretpostavljaju da će mladi koji su aktivni i budni tijekom školovanja brže napredovati, dok će pasivniji, koji ne vježbaju svoje sposobnosti, kasnije platiti cijenu svoje lijenosti.